POVIJEST JEDNE AKTUALNE UVREDE: Zašto je Facebook blokirao finu, gradsku, naprednu i liberalnu raju

Lovro Krnić

28. studenog 2017.

POVIJEST JEDNE AKTUALNE UVREDE: Zašto je Facebook blokirao finu, gradsku, naprednu i liberalnu raju

Prije nekoliko dana proširila se vijest na mnoštvu regionalnih portala o stotinama blokiranih Facebook korisnika koji su koristili odvratnu uvredu koja uključuje majku sedam kozlića i proces kojim su kozlići nastali. Index je taj pojam opisao "kao oznaku za pobornike nazadnjačkih ideja, ultrakonzervativce koji svoje ekstremne katoličke/islamističke ideje žele proširiti na cijelo društvo". Također se u libertarijanskoj maniri tu Facebook intervenciju predstavilo kao "udar na slobodu govora jer su se neki, očito, prepoznali u skraćenici koja se proširila kao satiričan odgovor na nazadnjačke ideje, koje sve više uzimaju maha u hrvatskom društvu". Navodno su se portalu Index mnogi požalili da su blokirani, uz mnoštvo pitanja "kakav je to algoritam" i "zašto to Facebooku smeta".

Da se radi o nimalo benignoj uvredi koja može biti "satirična" samo nesvjesnom papagaju najbolje će vam postati jasno kad se upoznate s njenom pozadinom i nastankom. Prije nekoliko tjedana na Balkan Postu se pojavio članak - Echoes of medieval hate: from Jews and pigs to Muslims and goats, koji je detaljno analizirao srednjovjekovne korijene ovog govora mržnje i svim njegovim strašnim posljedicama.

Kako javlja Balkan Post, taj članak je predan Facebook službi za pomoć te je zatraženo uključivanje pojma na crnu listu. Osoblje je pozitivno reagiralo i oko 40 različitih južnoslavenskih riječi tj. izvedenica (imenica i pridjeva u jednini i množini, sa svim gramatičkim slučajevima) bile su uključene u popis neželjenih pogrdnih pojmova koji krše Facebookove standarde zajednice.

"Kozojeb" je tako stekao isti status kao uvreda "nigger" u engleskom jeziku. Centar za pomoć je zatim poslao obavijest da se pojam neće automatski cenzurirati, tako da kada je skeniranje bilo završeno, velika većina već objavljenih javnih poruka s navedenim pojmom je bila izbrisana, a korisnici koji su ga objavili su kažnjeni s privremenim blokovima u rasponu od nekoliko sati do nekoliko mjeseci. U slučaju da korisnik ponovi uvredu trajanje blokiranja će se mu se produžiti.

U samo tjedan dana nakon prihvaćenog uključivanja izraza, Facebookov algoritam je očistio ogromnu količinu neprikladnog sadržaja, a rezultat je bio i stotine blokiranih korisnika, uključujući neke istaknute aktiviste i javne osobe. Predvidljivo je bilo da će ekstremni nacionalisti dobiti mnoštvo blokada, uglavnom rasisti i islamofobi u Hrvatskoj, kao i srpski ekstremisti i huligani koji su ga redovito koristili protiv Albanaca. Većina njih su marginalne i javno nepoznate osobe, s dvije iznimke iz Hrvatske. Prvi je Dražen Travaš, ratni snimatelj i "zvijezda" opskurnih desnih portala koji citiraju njegove kletve protiv svih i svega, a drugi je Marcel Holjevac, teoretičar zavjera za tabloid Dnevno.hr.

Uvreda zbog koje Facebook blokira balkanske korisnike (SCREENSHOT: Facebook)

No blokade su ponajviše pogodile nazovi liberalne skupine na društvenim mrežama. Nova generacija nevjernika, koja je preuzela ideologiju iz američke kulture, posebno se "proslavila" sa svojim islamofobnim stavovima. Tako je velika većina korisnika tih grupa, od Hrvatske i Bosne do Srbije, ostala blokirana. Nabrojit ćemo još neke od poznatijih blokiranih korisnika - liberatarijanci: Nataša Ivanković, Igor Kadum i Ante Kljaković; aktivisti Dorino Manzin i Igor Premužić; Indexovi novinari: Fran Ćapeta, Petar Stošić, Gordan Duhaček i Matija Babić. Zanimljivo, Babić je optužio "hrvatske talibane" za svoj blok, dok je Travaš pronašao krivce u "jugoslavenskim komunistima".

Svima njima preporučujemo da pročitaju sažeti prikaz bestijalnih uvreda kroz povijest, koje su toliko dehumanizirale žrtve da Europljani u 20. stoljeću više nisu znali razlikovati koncentracijske logore smrti od klaonica za stoku.

Antisemitizam od stoljeća 13-og

Dodjeljivanje životinjskih epiteta i bestijalnosti ciljanim skupinama ljudi je davni propagandni stereotip. Moral srednjeg vijeka značajno je oblikovan biblijskim učenjima i religioznošću te je kao takav kažnjavao bestijalnost najgorim mogućim kaznama – obično lomačom. Istodobno, kršćansko svećenstvo je poticalo razvoj snažnog antisemitizma, a od 13. stoljeća Židovi se protjeruju iz gradova, postaju sve češći nasilni pogromi i slučajevi krvne klevete (lažna optužba ili tvrdnja da vjerske manjine, obično Židovi, ubijaju djecu kako bi koristile njihovu krv u svojim vjerskim obredima). Crkva je potaknula kršćane da Židove prvo smatraju grešnicima, pa "đavoljim kohortama" i "poslanicima Antikrista", a srednjovjekovna umjetnost i književnost koja se uglavnom bavi s religijskim temama sve je to neizbrisivo urezala u kršćansku psihu.

Tako se u 13. stoljeću po prvi put pojavljuje motiv Judensau ili Judenschwein koji prikazuje Židova u odvratnom kontaktu s krmačom, obično sišući njeno vime, a koja predstavlja "nečistu životinju" u judaizmu. Motiv implicira se da su Židovi potomci krmače koja hrani svoju djecu. Prvi takav poznati motiv uklesan je na katedrali u Brandenburgu 1230. godine, a do kasnog srednjeg vijeka u Svetom Rimskom Carstvu pojavilo se još pedesetak takvih djela. Smatra se da se radi o najranijem obliku antisemitske karikature koja ima tri glavne socijalne i psihološke funkcije: utvrditi postojeće predrasude, otuđiti iz javnog života i povrijediti njihovu vjeroispovijest.


Frankfurtski prikaz antisemitizma (FOTO: Wikipedia)

Postupno su reprezentacije Judensaua postale još gadljivije i bestijalnije, a tijekom sljedeća dva stoljeća počele su uključivati opscene i skatološke radnje, a kao sekundarni motiv prikaze krvne klevete. Na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće, jedan od novih motiva postaje koza koja je predstavljala vraga.

Taj simbolizam bio je utemeljen u kršćanskoj pučkoj tradiciji, a rašireni srednjovjekovni prikaz sotone je imao lice poput koze s rogovima i bradom. Najpoznatiji primjer takvog prikaza je ovaj iz Frankfurta (vidi sliku) koja sadrži sve te motive: sotonu u obliku jarca, Židovku koja grli jarca, skatološke radnje, krvnu klevetu, sisanje vimena krmače... Taj se motiv nalazio na najprometnijem mjestu u gradu, na Brückenturmu (gradska vrata u kuli na mostu), dakle na najvidljivijem mjestu za prolaznike.

Zahvaljujući tiskarskoj revoluciji njemačkog izumitelja Gutenberga antisemitska propaganda prelazi iz plastičnog prikaza u tiskani oblik. Martin Luther je imao značajan utjecaj na njemački antisemitizam ne samo agitacijom kod vlasti da se Židovima zabrani rad i život u gradovima već i pisanjem antisemitskih knjiga koje su još za njegova života reizdane čak pet puta.

U knjizi "O Židovima i njihovim lažima" poziva na paljenje sinagoga, židovskih škola i kuća, oduzimanje svetih knjiga, zabranu propovijedanja judaizma, oduzimanje novca… A u djelu "Vom Schem Hamphoras" uspoređuje Talmud, najsvetiju židovsku knjigu, sa svinjskim izmetom, te detaljno opisuje Judensau čija je grafika i prikazana u knjizi.

Demonizacija se kao što svi dobro znamo, nastavila i u 19. i 20. stoljeću kad se Judensau koristio u protužidovskoj satiri kojoj je glavna preokupacija bila uspoređivanje Židova sa svinjama i kozama. Ove opscene figure s kozjom bradicom su toliko ušle u stereotipni prikaz Židova u njemačkoj imaginaciji da se ozbiljno smatralo da je to karakteristična osobina židovske fizionomije.


Vom Schem Hamphoras (ILUSTRACIJA: Wikiwand)

U Trećem Reichu, članovi Hitlerove mladeži su zlostavljali Židove na ulici s uvredama "židovska svinjo", oživjeli su i Judensau kipovi koji su korišteni u nacističkoj propagandi, a njemački školarci su se "kulturno uzdizali" posjetima crkvama s Judensau prikazima. Dehumanizirajući učinak izjednačavanja Židova sa svinjama i kozama te njegove posljedice su dobro poznati. Nakon rata razoreno je nekoliko srednjovjekovnih skulptura, u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, Judensau uvrede su zakonom zabranjene, a danas ih uglavnom koriste neonacisti i huligani.

Islamofobna varijanta

Bestijalna kletva se tradicionalno koristila i protiv Arapa i muslimana, što je vidljivo u srednjovjekovnoj i renesansnoj književnosti potaknutoj Križarskim ratovima. Spominje se u engleskim viteškim romansama iz 14. stoljeća te njemačkim knjigama i engleskim predstavama iz 16. stoljeća. No za razliku od Judensau slučaja, nije bila učestala pojava i ne predstavlja neprestanu tradiciju. "Kozojeb" je definitivno proizašao iz tradicije Judensau kletve i njenih derivata s obzirom na to da je povezan s antižidovskom propagandom. U današnjem islamofobnom smislu ovu uvredu je popularizirao Nizozemac Theo van Gogh, redatelj kojeg je na ulici, 2004. godine, ubio vjerski ekstremist.

Van Gogh je popularnost izgradio na raznim ksenofobnim ispadima, počevši od 1980-ih kada se orijentirao na lokalnu židovsku zajednicu. Židove je nazivao Gestapovim "sapunima" i "lampama", a omiljene su mu bile i šale na račun "židovskog plina". Na udaru mu se našao i Job Cohen, židovski gradonačelnik Amsterdama kojeg je opisivao "odrazom odvratnog multikulturalizma", "nacistom", "muslimanskim kolaboratorom i petokolonašem", "Alahovim koljačem" i "Židovom za prljavi posao".

Van Gogh je ovim ispadima reproducirao razne stereotipe, uključujući srednjovjekovne o "udruženom židovsko-muslimanskom rovarenju protiv kršćanskog Zapada", te one o "židovskim urotnicima" iz Protokola sionskih mudraca. Zbog navedenih kleveta i uvreda, van Gogh je zasut mnoštvom tužbi od strane židovske zajednice, a na sudu se branio pravom na slobodu izražavanja. Ipak je jednom prigodom završio u zatvoru na 20 dana.

Sredinom 1990-ih van Gogh je pronašao novu metu, obrušivši se na muslimane. Oslovljavao ih je "petokolonašima", a najčešće "kozojebima" (niz. geitenneuker). Na novinarske upite zašto ih oslovljava tim terminom, van Gogh se pozvao na tobožnju Homeinijevu preporuku da se "muškarac velike seksualne potrebe treba okrenuti kozi", što je u stvarnosti izmišljeni citat iz Male zelene knjige – monarhističkog falsifikata izdanog uoči revolucije 1979. godine.

Mural posvećen ubijenom islamofobu Teu Van Goghu (FOTO: Wikipedia)

Nema sumnje da je prava inspiracija za "kozojebe" Van Goghu zapravo došla iz Judensau tradicije, s obzirom na to da mu je srednjovjekovna i nacistička antisemitska propaganda bila izuzetno poznata. Geitenneuker je 2005. godine ušao u "Van Dale", vodeći rječnik nizozemskog jezika kao uvreda za muslimane. Izraz se naglo proširio u engleskom jeziku nakon terorističkog napada od 11. rujna 2001. godine, a nakon rata u Siriji proširio se cijelom Europom.

Od šume do koze

Još se na kraju vrijedi osvrnuti na domaći kultur-rasizam koji je glatko preuzeo ovu bestijalnu rasističku uvredu i iskoristio je za svoje potrebe. Filozof Boris Buden govoreći o partizanima koji su iz šume na bajunetama donijeli proces modernizacije u Hrvatsku najbolje je objasnio elitističku malograđansku potrebu vrijeđanja koja se može prenijeti i na ovaj slučaj.

"Šuma" je rasistička malograđanska metafora za kulturnu inferiornost partizana, nešto kao "Srbi" ili "Hercegovci" jučer, a "migranti" danas ili još bolje sutra. Izraz je proizvod fantazije o zdravoj, normalnoj, ni lijevoj ni desnoj, samodovoljnoj jezgri građanske kulture koja je žrtva primitivaca izvana, nepismenih, partizanskih odrpanaca koji lože peći hrastovim parketom, uzgajaju svinje u kadama... Kao takva ona nije samo gola laž, jer ju je lako historijski osporiti, nego je autentično nedemokratska. Upravo je ta priča o seljačinama iz šume izraz najprimitivnijeg, tada već historijski dekadentnog, rasističkog elitizma nekadašnje građanske klase, njene patološke asocijalnosti. Baš je ta klasa bila nesposobna da vidi dalje od svoga nosa, od svojih egoističnih malograđanskih interesa, odnosno prije svega nesposobna da pokrene opću društvenu i kulturnu modernizaciju.

Tako današnja građanska klasa ne podnosi ništa van centra Zagreba, istog centra u kojem mu se nalaze intelektualni i duhovni izvori svih "nazadnjačkih" ideja koje navodno "progresivne" snage personificiraju u dotepencima s kamenjara koji im kvare rezultate izbora i kulturnu sliku metropole. Umjesto da svoju energiju usmjere prema salonima, dvoranama, uredima i oltarima u srcu Zagreba, iz kojih izvire "konzervativna revolucija", oni je troše na "primitivce" koji su samo alat pristojne i ušminkane reakcionarne elite.

Kao da im nije jasno da hrvatski fašizam ne nastaje u zabitim selima Hercegovine i Like, već na Kaptolu i Gornjem gradu. Starčević je izgradio nacionalizam, Pilar rasizam i eugeniku, Šufflay "granicu na Drini", Budak je "riješio srpsko pitanje", a Stepinac sve to blagoslovio i pokrstio. Svi navedeni pravnici, književnici i biskupi nisu bili nepismeni primitivci i stočari, kao što nisu ni novi konzervativni ideolozi iz bogoslovnih fakulteta i raznih nacionalističkih instituta i akademija ili uvezeni iz Kanade i Australije.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia