"Tri noći nisam spavao, ovo je jedno od mračnijih razdoblja mog života", kaže nam direktor komunalne tvrtke Dvorac, Mate Pušić. Deset tisuća ljudi na njegovom području ostalo je u petak bez vode i to potpuno protuzakonito, što potvrđuju odluke sudova objavljene na stranicama te komunalne tvrtke. Privatni vlasnik i njegov distributer su jednostrano povisili cijenu vode, a kada lokalno poduzeće nije htjelo plaćati po neobjašnjenoj tarifi - zatvorili su je! Vodocrpilište za područje Valpova i Belišća nalazi se u rukama privatnih vlasnika zahvaljujući skandaloznoj pretvorbi i privatizaciji iz devedesetih. "Žao mi je što smo prvi kojima se to desilo", kaže Pušić na pitanje kako je ovo bilo moguće pored tvrdnji svih mogućih državnih institucija da je privatizacija javnog vodovoda - nemoguća.

Naime, Dvorac d.o.o. vodu nabavlja od belišćanskog Hidrobela, koji je, pak, nabavlja od austrijskog Duropacka. Ta tvrtka - Duropack - od pretvorbe do danas polagano je postala vlasnikom Belišća d.o.o., tvornice papira u čijem je sastavu i vodocrpilište te sva popratna vodoopskrbna infrastruktura. Tu treba naglasiti da se radi o jedinoj infrastrukturi koja postoji na tom području. Ova situacija se, čini se, može zahvaliti pretvorbi iz 1992. godine i početku rasprodaje poduzeća, najprije radnicima, a onda i američkom International Finance Corporation (IFC), koji 1998. godine kupuje petinu poduzeća, dok Privredna banka Zagreb otkupljuje 15 posto dionica. IFC deset godina kasnije prodaje svoj udio Duropacku AG, koji 2010. godine postaje većinski, a 2012. godine i jedini vlasnik tvrtke Belišće d.o.o.. Odnedavno Duropack ima novog vlasnika, britansku tvrtku DS Smith, čije preuzimanje Duropacka donekle koincidira s protuzakonitim gašenjem vode na području Valpova. Preuzimanjem Duropacka Britanci su preuzeli i vodocrpilište. Pušić kaže da je Hidrobel zatražio neprihvatljivo povećanje cijene vode prije tog preuzimanja i ne želi komentirati spekulacije o tome je li se radilo o pripremi prodaje Duropacka, odnosno obećanju novome vlasniku da će zaraditi više i na vodi koju isporučuje, a ne samo na pogonu za proizvodnju papira koji troši više vode sa vodocrpilišta nego lokalna kućanstva.

Na konferenciji za medije, belišćanski je gradonačelnik Dinko Burić kazao da postoji bojazan da će Englezi kada preuzmu tvrtku i vide dugovanja Hidrobela obustaviti isporuku vode Belišću, Valpovu i općini Marijanci. Kazao je i da su oni ugovor s Dvorcem raskinuli u rujnu prošle godine te da su im sve ove mjesece vodu isporučivali bez ugovora. No, evo kako to vidi direktor Dvorca, kojega podržavaju i nadležni trgovački i općinski sud. 

"Hidrobel je nama poslao prijedlog cijena u kolovozu prošle godine, prema kojemu bi mi trebali imati najskuplju vodu u Hrvatskoj - 19 kuna po kubiku. Rekao sam im - dobro, predočite mi koji su to troškovi kojima ja opravdavam tu cijenu korisnicima. Nikad ga nismo dobili. Odgovorili su nam da je to njihovo diskreciono pravo, što nije točno. Po Zakonu o vodama, cijena vode se utvrđuje dogovorom ili sudskim putem. Zato sam slao požurnice prema Vijeću za vodne usluge kako bi se odredila cijena vode, no ono nije formirano do prošloga tjedna kada nam je isključena voda. Razgovarali smo i s pravnicima u Hrvatskim vodama koji su mi rekli da podmirujem račun prema važećem ugovoru i da tražim rješenje od Vijeća za vodne usluge, što sam i napravio", kaže nam Pušić. Ove njegove tvrdnje potvrđuju i rješenja Trgovačkog suda u Osijeku i Općinskog suda u Valpovu.

 Rješenje kojim se zabranjuje obustava vode (SCREENSHOT: Dvorac.hr) 

"Protivnik osiguranja (Hidrobel, op.a.) je dopisom od 19. kolovoza 2014. godine uputio predlagatelju osiguranja da se kao nezadovoljna strana opredijeli za novog isporučitelja vodnih usluga, iako je postojeći sustav vodnog područja Valpovo-Belišće zajednički izgrađen doprinosom građana cjelokupnog područja, a predlagatelj osiguranja (Dvorac, op.a.) nema drugog načina opskrbiti pitkom vodom svoje potrošače. Nakon toga, protivnik osiguranja je predlagatelju osiguranja izdavao račune po povećanim cijenama, a predlagatelj osiguranja je po svakom računu platio nesporni iznos za utvrđene količine iz računa i to po cijeni iz postojećih ugovora", navodi, primjerice, Općinski sud. Pišu i kako je Trgovački sud u Osijeku nepravomoćno presudio da se ukine platni nalog iz rješenja o ovrsi s obrazloženjem da je Dvorac, koji nije bio zadovoljan visinom cijene, bio dužan tražiti od suda da se ta ugovorna cijena izmijeni te je mogao tražiti od Vijeća za vodne usluge da privremenom mjerom odredi cijenu vode, što Dvorac nije učinio. Direktor ovdje ističe da to nije učinio isključivo zato što se Vijeće nije sastalo da bi se odredila ta cijena, usprkos njegovim obraćanjima Hrvatskim vodama, a sada i Ministarstvu poljoprivrede. Tek je u prošli četvrtak, dan prije isključenja, došlo do prvog sastanka za arbitražu. 

"U ponedjeljak su me faksom obavijestili da će prekinuti dotok vode, ali mi je na više adresa rečeno da je to samo prijetnja. Ni sam nisam mogao vjerovati da će oni isključiti vodu za 10.000 stanovnika, pogotovo nakon što je sud zabranio zaustavljanje isporuke. I oni su tako u petak, oko 15 sati, zatvorili vodu, dakle, u momentu kada su sve institucije završile s poslom", prepričava Pušić. Po njegovom mišljenju, Hrvatske vode su napravile veliku grešku što su kupile samo dio uređaja za pitku vodu. 

 'Nemamo drugu trgovinu s vodom'

"Sustav vodoopskrbe građen je zajednički sedamdesetih i osamdesetih godina i to doprinosima stanovništva. Nitko ne bi smio polagati prava na taj sustav. Mi nemamo drugu 'trgovinu' u koju možemo otići i kupiti vodu. Osim toga, sustav za opskrbu Belišća i Valpova jest građen kao jedan, ali se tako negdje 1995. godine netko u politici dogovorio da se odvoje. Prije Hidrobela je postojao samo Kombel, koji je preuzeo distribuciju vode kupljenu iz kombinta Belišće d.o.o. Zatim je Belišće prodano Duropacku i ne znam zašto se uopće išlo na prodaju vode i zašto je to ostalo u sklopu Duropacka. Ali ono što znam jest da cijena vode ne može biti ni niska kao što je bila do sada, ali ni skupa kao što to predlaže Hidrobel. To sam rekao i pred sudom", kaže nam Pušić. 

Naime, prije nego što je došlo do kupoprodaje, Dvorac je kupovao vodu po cijeni koja je bila prilično jeftina, ali zato što je voda bila tek pomoćni biznis Duropacka, kojemu su trebale ogromne količine za postrojenje, odnosno hlađenje pogona. Oni su koristili tri milijuna kubika, a Dvorcu su prodavali 1,2 milijuna, preko Hidrobela koji je radio kondicioniranje vode za upotrebu, priča nam Pušić.

Poduzeće je prodano zajedno s vodocrpilištem (FOTO: duropackbelisce.cache.gugler.at)

"Ta priča sa Duropackom je čudna. Tražili smo da nam Hidrobel prikaže koliko stvarno plaća Duropacku za vodu, ali nismo to nikad dobili. Zato sam tražio da cijenu utvrdi treća strana. U Ustavu vam piše da voda mora biti priuštiva svim građanima. Zbog toga cijena vode može biti samo onaj trošak isporuke - zaposlenici, održavanje sustava i slično - bez zarade. Ja ne smijem imati zaradu na kraju godine, razumijete?", pojašnjava Pušić. Kaže nam i kako mu je poznato da je u Belišću pokušano dizanje cijene na 18 kuna po kubiku. No, to je trajalo samo jedan dan. 

"Ne znam kako su oni to zamislili, ali razmišljali su i o tome da grad subvencionira vodu, a ni to nije zakonito, osim kada se radi o socijalnim slučajevima. Ne može grad svima - i kafićima i tvrtkama i dobrostojećim građanima - plaćati vodu!", priča Pušić.

 Ugrozili stanovništvo

No, najviše od svega ga je, kaže, uzrujalo to što je u tom periodu od nekoliko sati koliko su bili odsječeni mogao izbiti požar: "Zamislite da je netko poginuo! Ne mogu shvatiti po kojoj logici se netko može odvažiti da 10.000 ljudi ostavi bez vode". Srećom, voda je brzo vraćena, a u grad su stigli i župan i sutkinja koja je policiji odobrila da štiti šahtove od daljnjeg zatvaranja. 

Burić na konferenciji za medije brani Hidrobel (FOTO: Belisce.net) 

Ono što posebno čudi jest ponašanje Gradske uprave grada Belišća. Gradonačelnik Dinko Burić, sa svojim zamjenicima Ljerkom Vučković i Domagojem Varžićem, direktorom tvrtke Hidrobel d.o.o. Andrejom Bičakom, direktoricom tvrtke Kombel Marinom Novoselnik i predsjednikom Gradskog vijeća Grada Belišća Tomislavom Vukelićem održao je konferenciju za medije na kojoj je postavljeno pitanje - gdje je više od milijun kuna koje je Dvorac d.o.o. uzeo građanima Valpova? Odgovor na to pitanje, naime, leži u sudskim odlukama gdje se navodi da Dvorac uopće nije uzimao razliku u cijeni, nego je građanima vodu naplaćivao po staroj tarifi. 

Zmaić: Ovo je tek početak

Bojan Zmaić iz Hrvatskog društva za zaštitu voda kaže kako se ovaj problem može riješiti renacionalizacijom vodocrpilišta, ali da ona i puno košta. Upitali smo ga kako je to uopće bilo moguće. Naime, prilikom pretvorbe, primjerice, poljoprivrednih kombinata, država je u svom vlasništvu zadržavala sva poljoprivredna zemljišta, čak i kada se radilo o parcelama koje su svojim izdvajanjima iz plaća kupovali radnici tih poduzeća. Kako se to propustilo napraviti sa ovako vitalnim dijelom lokalne infrastrukture, ostaje nejasno. Zmaić vjeruje da ovo nije jedini slučaj, a razlog zašto nismo čuli ni za jedan drugi osim Valpova i Belišća leži u tome što vjerojatno još nije došlo do drastičnog poskupljenja i pobune građana.

"U doba pretvorbe se to činilo kao dobra stvar, ali ispalo je drugačije. Ne znam kako ondje ta privatna firma posluje, samo znam što se događalo u susjednim nam zemljama, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj, koje su se opekle s privatizacijom vode pa su pokrenule skupe procese renacionalizacije. U Pečuhu je, primjerice, vodoopskrbu preuzela jedna francuska firma i to se ispostavilo kao vrlo loša stvar - podigli su cijenu vode bez ulaganja u infrastrukturu. Povrat te infrastrukture vraški je koštao lokalnu samoupravu", kaže nam Zmaić. Po njemu je privatizacija vode u Hrvatskoj priča koja tek dolazi na red i predviđa da će to biti jedan od najvećih društvenih problema, s obzirom na donošenje čitavog niza akata i našeg nastojanja da se prilagodimo onome što Europska unija od nas traži.

 
Bojan Zmaić (FOTO: screenshot YouTube)

"Poskupljenje vode je neminovna stvar. Europa nas tjera da rješavamo odvodnju i pročišćavanje i to puno košta, a neracionalni pristup tome se odražava i na cijenu vode to će dovesti do situacije slične onoj u Valpovu", navodi on. Navodi i primjer Grada Zagreba koji privatnoj tvrtki plaća 60 milijuna eura godišnje za pročišćavanje voda - polovina tog novca dolazi od prihoda od vodoopskrbe, a druga polovica iz gradskog budžeta. 

"Mi smo ušli u silne građevinske projekte, gradimo uređaje za pročišćavanje voda i hvalimo se da smo to sve dobili badava od Europe. Ali to nije badava, zauzvrat oni traže cijenu vode koja je veća nego sada. Gledajte, mi iz Europe uzimamo velike novce, ali mi im to i vraćamo, jer kupujemo njihovu opremu i projekte koji nisu baš jeftini. A kad dobivaš 'badava', novac se lako troši, ali stvar je u tome što to dolazi uz cijenu. Zato očekujem poskupljenje vode pogotovo tamo gdje su velika ulaganja u infrastrukturu", zaključuje Zmaić. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay