PISMO PRITVORENOG KURDA: „Radije ću umrijeti u Hrvatskoj nego da me vrate u Tursku“
*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku.
„Radije bih odabrao da umrem u Hrvatskoj nego da me vrate u Tursku“, apel je Nurettina Orala, Kurda koji još od prošlog ljeta boravi u osječkom pritvoru. U pritvoru je Oral završio kada ga je na Bajakovu, temeljem međunarodne tjeralice po optužbi da se 1999. godine borio za Kurdsku radničku stranku (PKK) u Iraku, „skinula“ hrvatska granična policija u trenutku kada je iz Švicarske putovao na vjenčanje u Makedoniju. Citirane riječi Oral je zapisao još u studenom.
U RALJE ERDOGANU: Hrvatska izručuje azilanta Švicarske, prijeti mu mučenje i smrt
POD BUDNIM OKOM ŠVICARACA: Život Nurettina Orala je u Bošnjakovićevim rukama
Naime, očajan zbog višemjesečnog boravka u pritvoru i spremnosti hrvatskih sudova da ga izruče Turskoj, Oral koji već 13 godina u Švicarskoj ima politički azil, posao i obitelj, tada je, u studenom 2017. godine počeo štrajk glađu. Svjesna da njen branjenik time ništa neće postići, odvjetnica Sandra Dražić Karalić odgovorila ga je od štrajka glađu, govoreći mu da tako neće promijeniti mišljenje ni odluku sudaca, već samo naškoditi samo sebi i svojoj već dovoljno ustravljenoj obitelji.
Arhivska fotografija Nurettina Orala s obitelji (FOTO: Privatni album)
Dva mjeseca kasnije, Dražić Karalić, dobila je prijevod ovog pisma, napisanog, dakle, još u studenom. U njemu Oral objašnjava zbog čega se tada, nakon višemjesečne borbe neuspješnog dokazivanja nelogičnosti ekstradicijskog postupka o kojemu mu ovisi život, odlučio na štrajk glađu, koji je nakon nekoliko dana okončan. Dražić Karalić je ovaj prilično grub, pa čak i nepotpun prijevod pisma uputila medijima. Evo što je tada, uz napomenu da piše "s vjerom u neovisnost hrvatskog pravosuđa", napisao Oral:
„U proljeće 1999. godine bio sam zarobljenik KDP-a (Demokratske partije Kurda Iraka) u operaciji koju su zajedno izvele snage Republike Turske i KDP-a. Nakon što sam tri i pol godine ostao u iračkom zatvoru, po vlastitom zahtjevu vratio sam se u Tursku. U kolovozu 2002. godine vratio sam se u Tursku. Izjava turske države da sam ušao u sukob sa sigurnosnim snagama Republike Turske u potpunosti je netočna. Ako su postojali sukobi sa snagama Republike Turske. Ja sam direktno poslan u Tursku. Ako sam ušao u sukob sa sigurnosnim snagama Republike Turske, zašto bih donio odluku da se vratim u Tursku. S dolaskom na vlast AKP-a (Stranka pravde i razvoja) Recep Tayyip Erdoğan je izdao zakon o povratku kući i koristeći se tim zakonom krajem 2003. godine bio sam oslobođen. U to vrijeme Erdoğan je govorio da ima problema s Kurdima. Sada pak govori da ima problema s terorizmom. Osobu koja je 2003. godine oslobođena, 2017. godine traži Interpol. Kada je Erdogan došao na vlast, imao je osobine demokrata. Sada se pretvorio u diktatora. Ne razlikuje se od Hitlera.
U Švicarskoj Orala čekaju sedmogodišnji sin i petogodišnja kćerkica (FOTO: Privatni album)
Proces promjene Turske odvija se pred očima svijeta. Europa je to jako dobro vidjela. Ali na žalost, Republika Hrvatska to ne želi vidjeti. Ili ne može vidjeti. Mi Kurdi nismo teroristi. Samo se želimo slobodno izraziti u okvirima demokracije. Ja nisam Turčin, ne želim biti Turčin. Stotinama godina Kurdima se upravljalo. Nismo podlegli svim vrstama /dio teksta nečitak/ progona, pokolja, mi smo najstariji narod Mezopotamije. Neće biti dovoljna Erdoğanova snaga da Kurde uništi i iskorijeni. Ponovo je došlo razdoblje politike: najbolji Kurd je mrtav Kurd. I ako nas ubiju, nećemo odustati od svoje suštine, od našeg identiteta. U Turskoj, posebno u Ankari, u Istanbulu stotine ljudi ubijeno je u bombaškim napadima protiv Kurda. Kurdski zastupnici, općinski načelnici i rukovoditelji koji podupiru demokraciju napunili su zatvore. Hrvatske televizije objavile su što se događa. Erdogan je vladinoj policiji i vojsci dao bezgranične ovlasti. Osnovao je policijsku državu.
Ja, Nurettin Oral izdržao sam koju sam god kaznu imao kako u sjevernom Iraku tako i u Turskoj. Od vraćanja u Tursku i umiranja tamo, radije bih odabrao da umrem u Hrvatskoj. Želim izjaviti da od danas započinjem štrajk glađu. Neka živi Kurdistan, neka živi bratstvo među narodima.“
Hoće li Nurettin Oral uistinu biti izručen Turskoj ili će ga se pustiti njegovoj obitelji natrag u Švicarsku odlučivat će na koncu ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Podsjetimo, za Lupigu je Bošnjaković rekao kako ne može komentirati ovaj slučaj, jer spis još uvijek nije vidio, ali da u obzir pri odlučivanju treba uzeti "cijeli mozaik činjenica".
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Privatni album
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"
*** Lupiga je u crowdfunding kampanji. Možete joj pomoći i uplatom izravno na žiro-račun, putem opće uplatnice ili internetskog bankarstva. Podatke možete pronaći na ovom linku. Možete koristiti i QR kôd. Cijenimo svaku podršku.
Nije srž u tome da oni hoće bit veći katolici od pape već da je Bošnjaković, a takvi su i ostali ministri i predsjednik vlade, nesposobni diletant bez stava i boji se donijeti bilo kakvu odluku. Jer da bi se neku odluku donijelo trebalo bi imati stav i preuzeti odgovornost za posao koji radiš i sudbine ljudi kojih se ta odluka tiče. Ako pak jedini interes imaš da čuvaš vlastito dupe i bojiš se bilo kakvog talasanja da se ne bi udavio onda se čini najboljim nikakve odluke ni ne donositi i ne bavit se svojim poslom - to je u hrvatskoj najsigurnija opcija. Preporučujem osvrt Tomislava Jakića na rad patuljaka koji skupa s Bošnjakovićem ubrzavaju pad hrvatske u crnu rupu:
link