NAKON 1.000 BROJEVA I 20 GODINA SLOBODNE BOSNE: Kraj ili pravi početak?

Dejan Kožul

25. siječnja 2016.

NAKON 1.000 BROJEVA I 20 GODINA SLOBODNE BOSNE: Kraj ili pravi početak?

Za generaciju koja je stasala osamdesetih godina, a koja je trebala stasati devedesetih, ali i za one koji su stasali davno prije toga, bježanje od svestranog huškanja tijekom razornih devedesetih bilo je nužno ukoliko ste htjeli sačuvati makar malo zdravog razuma i sposobnosti rasuđivanja. A malo je bilo prostora za pobjeći, posebno u medijima.

O Feral Tribuneu je gotovo sve ispričano, ali upravo to iskustvo nas je valjalo podučiti da ništa ne traje vječno. Da nas je podučilo onda se i prestanak izlaženja tiskanog izdanja Slobodne Bosne nakon 20 godina postojanja i nakon 1.000 brojeva ne bi tako tragično shvaćalo. Jer tu nije kraj, baš kao što ni Feralu nije bio kraj nakon formalnog gašenja. Prešlo se samo u drugo agregatno stanje.

Kad tržište, pri tom nepostojeće, stvara uvjete za postojanje onda tu nema mjesta tiskovini poput Slobodne Bosne. Toga je bio svjestan i sam Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik novine.

Odavno zapečaćena sudbina

“Za 20 godina je izašlo 1.000 brojeva Slobodne Bosne i mislim da smo dali svoj doprinos u širenju slobode govora i istraživačkom novinarstvu, ali postoji tržište koje sve regulira. Tržište printanih medija je u kolapsu, pogotovo sedmičnih novina. Da bi printana novina sedmično izlazila treba čitalačka publika i marketing“, rekao je Avdić za klix.ba nakon što je krajem godine donesena odluka o gašenju. Publike je bilo sve manje pa je sve ostalo na marketingu. Kako taj kolač uveliko, pa čak i u potpunosti, visi na koncu koji drže politički predstavnici i koji na taj način vrše onaj, nazovimo ga tako, nježniji pritisak na medije, onda možemo reći da je sudbina Slobodne Bosne odavno zapečaćena. Taj pritisak je i efektniji od onog direktnog s telefona na telefon pa tko kome mater više puta spomene.

Senad Avdić
"Da bi printana novina sedmično izlazila treba čitalačka publika i marketing" - Senad Avdić (FOTO: A. Panjeta)

Bez obzira na prethodna saznanja za neke je odluka da Slobodna Bosna prestane izlaziti bila iznenađujuća, poput Bore Kontića, direktora sarajevskog Media centra i, možemo reći, starog medijskog vuka.

„Jednostavno nisam znao. Kod nas inače ne postoje javni podaci o tiražu novina. A zašto - vjerovatno se razlog krije u kratkoj oproštajnoj rečenici urednika Senada Avdića da su za novine potrebni 'čitaoci i marketing'. Postoji svjetski trend dramatičnog smanjivanja tiraža novina. To je s jedne, a s druge strane Slobodna Bosna vjerovatno plaća cijenu činjenici da ne možete jednom sedmično udovoljiti publici koja traži dnevnu dozu senzacija i koja je besplatno, 24 sata na bezbrojnim copy/paste online medijima“, govori Kontić za Lupigu.

Almir Panjeta, koji slovi za slobodnjaka i vanjskog suradnika Slobodne Bosne, a koji se sada intenzivno prihvatio rada na portalu, stvar ipak sagledava u širem kontekstu.

„S obzirom na činjenicu da prema nekim podacima skoro 20 posto stanovništva BiH se ne može smatrati kompletno pismenim, nije toliko iznenađujuća činjenica što se ugasilo printano izdanje 'Slobodne Bosne', koliko je iznenađujuća činjenica da novine i magazini uopšte i izlaze. Pri tome ne mislim na tabloide jer za njih nikad nije bilo bolje stanje“, kaže Panjeta.

Boro Kontić
"Po prvi put u BiH jedna respektabilna grupa novinari radi portal" - Boro Kontić (FOTO: mc.rs)

Ovu odluku ožalovali su i u udruženju BH novinari. U poduljem priopćenju naglasili su slijedeće.

„Prestanak izlaženja magazina nakon punih dvadeset godina i štampanja 1.000 brojeva predstavlja nemjerljiv gubitak za novinarsku zajednicu BiH i za svakog njenog građanina pojedinačno. Slobodna Bosna je jedan od rijetkih nezavisnih medija u BiH koji je godinama odolijevao snažnim političkim pritiscima i iznova kritički pisao o događajima od značaja za bosanskohercegovačku javnost, koji je razotkrivao korupciju i kriminalne afere, dizao glas protiv nacionalizma, fašizma i drugih nedemokratkih ponašanja, te širio medijske slobode, pluralizam informacija i različitost stavova. Gašenje printanog izdanja Slobodne Bosne atak je na kompletnu medijsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, čije se medijsko tržište godinama uništava, ne samo ekonomskim razlozima i krizom koja je zahvatila cijeli svijet, već snažnim političkim pritiscima na medije i uplitanjima politike u oglašivačko tržište, kao i uticajima nacionalnih i partijskih lobija na finansiranje medija iz javnih budžeta i iz prihoda javnih kompanija...“, prozborili su iz ovog udruženja.

BH Dani VS Slobodna Bosna

Govoreći o Slobodnoj Bosni nemoguće je ne prisjetiti se onog zdravog rivaliteta sa BH Danima. Za čitatelje se borilo kvalitetom, što se izgubilo nakon privatizacije BH Dana. Izgubio se taj zdravi rivalitet, a neki će reći i kvalitet. Da, to se prvenstveno odnosilo na dane dok je Slobodna Bosna pokušavala nastaviti utabanim stazama donoseći kvalitetne istraživačke radove i autorske tekstove. Ipak, danas bi se možda moglo zaključiti da je i to bio jasan znak u kom smjeru će se kretati i Slobodna Bosna. U privatizaciju ili gašenje.

„Istina je da je konkurencija ta dva lista činila boljim, ali ti stari (Pećaninovi op. a.) Dani su nestali prije nekoliko godina. Postojeći Dani su blijeda sjena nekadašnjeg magazina. U međuvremenu se pojavio sedmični magazin Stav, podržan turskim kapitalom, ali ne mislim da je njihov tiraž ili uticaj srušio Slobodnu Bosnu”, rekao nam je Boro Kontić.

Panjeta ističe da su BH Dani promjenom vlasnika promijenili koncept koji nije podrazumijevao u tolikoj mjeri „sukobljavanje“ sa Slobodnom Bosnom.

Almir Panjeta
"Portal Slobodne Bosne može ponuditi ono čega na bh webu danas ima najmanje - autorske tekstove, istraživanja i analize" (FOTO: Privatni album)

„Tržišnom logikom to bi pomoglo Slobodnoj Bosni, ali 'bosanskom logikom' - svašta se dešava, a između ostalog i nevjerovatne stvari. Kao vanjski saradnik Slobodne Bosne, čast mi je što sam protekle godine mogao provesti uz printano izdanje radeći istovremeno i za web. Kao neko ko se novinarstvom počeo baviti u dnevnim novinama, uvijek sam bio vezan za papir, pa sam tako sve one priče koje sam želio pohraniti 'za pokoljenja', pisao za printano izdanje. Slobodna Bosna nastavlja svoj život na internet prostoru kao odgovoran web portal, ekipa je ostala, radi se o iskusnim i provjerenim novinarima, i mislim da portal Slobodne Bosne kao takav uz praćenje aktuelnih događaja može web prostoru ponuditi ono čega na tom prostoru nažalost danas ima najmanje - autorske tekstove, istraživanja, analize i naravno - nezaobilazne kolumne Senada Avdića“, optimističan je Panjeta, a sličnog je mišljenja i Kontić.

Ima li budućnosti na internetu?

„Ovdje su u javnosti prevladala dva stava. Jedan iz škole katastrofe da je ovo propast štampe u BiH i drugi optimističniji da ovo nije kraj već pravi početak. Da Slobodna Bosna zapravo ima logičnu sudbinu štampe novog stoljeća. Prešla je sa štampanog na online izdanje. I ja mislim da je ovo njihova šansa. Jer, po prvi put u BiH jedna respektabilna grupa novinara radi portal. I to im je jedini posao. Dosada su novinske portale otvarali uglavnom tehnološki osvješteniji ljudi ili oni koji vide da je budućnost u internetu. Naravno postoje portali naslonjeni na dnevne novine, ali više kao izlog štampanog izdanja. Ta konvergencija još uvijek nije dosljedno provedena. Tako da je Slobodna Bosna sa svim potencijalima, posebno novinarskim, možda novi lider online medija u BiH. Već se sada vidi da su neprikosnoveni u otvaranju tema, traganju za podacima koje drugi nemaju, da imaju superioran novinarski nerv. Da li će im to donijeti prednost u uslovima bjesomučnog preuzimanja tekstova bez ikakve naknade, ne bih mogao suditi”, za kraj će Kontić.

Slobodna Bosna
Novinari Slobodne Bosne ponovno trebaju dokazati da imaju veliku prednost - da znaju informaciju obraditi i staviti u pravi kontekst (SCREENSHOT: Slobodna Bosna)

Iako će to neki možda zaključiti, ali Slobodnoj Bosni ovdje nije kraj. Novo vrijeme nametnulo je i nove medije, nove navike, kao i novi način funkcioniranja samih novinara. U tom smislu su novinari tjednika poput Slobodne Bosne u neku ruku postali sami sebi taoci, odnosno taoci svojim navikama. Rad u tjedniku davao je određeni vremenski komoditet i lako se na to bilo navići. Međutim, informacija nikad brže nije putovala, pa uz sve navedeno, i takav odnos prema istoj neminovno je rezultirao zatvaranjem posljednje strane. To, međutim ima i jednu prednost koju novinari Slobodne Bosne ponovno trebaju dokazati, a to je da tu informaciju treba obraditi i staviti u pravi kontekst. Pa, iako se, kako ono kaže Panjeta, svega 20 posto stanovništva može smatrati "kompletno pismenima" treba vjerovati da tako obrađena informacija ipak ima svog čitatelja i to ne nužno unutar BiH. Problem je što garancije nema.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Slobodna Bosna