MINISTRE BAUK, HVALITE SE KOLIKO HOĆETE: Hrvatska probila novi, jezivi prag po pitanju zapošljavanja
Ministar uprave Arsen Bauk pohvalio se svojim Facebook prijateljima u utorak brojkom koju je valjalo svijećom tražiti po statistikama: "Na kraju listopada 2014. u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje registrirano je 38.274 nezaposlenih osoba manje nego godinu dana prije". Iako su se negativne reakcije na ovakvo hvastanje uglavnom vrtjele oko broja obrisanih ljudi sa HZZ-a ili radnika koji su ove godine otišli za poslom u Europsku uniju i time doprinijeli umjetnom poboljšanju stanja na (jedinoj burzi u Hrvata, koja neprestano svojim "indeksima" obara rekorde) burzi rada - postoji daleko jednostavniji i bolniji protuargument.
KVAKA 28: Kako srezati nezaposlenost bez zapošljavanja? Vlada zna!
U listopadu ove godine u Hrvatskoj je radilo samo 1.347.732 osobe, a umirovljenih je, prema statistikama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, bilo čak 1.220.681. Jesmo li ikada gore stajali? Teško. Naime, Hrvatska već drugu godinu za redom svojim brojem zaposlenih nije premašila 1,4 milijuna ljudi. Istovremeno, broj umirovljenika se stabilno povećava, rasterećujući istovremeno HZZ-ov "headcount". Kada smo upitali Ministarstvo rada i Zavod o ovom fenomenu, nisu nam citirali vlastiti mjesečni statistički bilten iz listopada, na koji se poziva Bauk, a navodi da je "ukupni broj zaposlenih manji za 1,2 posto u usporedbi s prethodnim mjesecom". Dobili smo objedinjeni dogovor sa statistikom koja nije izravno vezana za naše pitanje, ali zato poručuje da je čaša polupuna: U prvih deset mjeseci 2014. godine, naime, ostvaren je "znatno veći broj zapošljavanja od prestanka radnog odnosa".
Kretanje broja zaposlenih u Hrvatskoj od 2011. do danas. Izvor: Mjesečni statistički bilteni HZZ-a
"Iz evidencije Zavoda zaposlene su ukupno 196.703 osobe, što je povećanje u odnosu na prethodne godine – 1,8 posto (3.561 osoba) više nego u istom razdoblju 2013., a čak 18,9 posto (31.279 osoba) više u odnosu na isto razdoblje 2012. godine. Istovremeno ulasci u nezaposlenost izravno iz radnog odnosa ostvareni su na znatno nižoj apsolutnoj razini od 159.455 osoba, smanjeni su za 6,6 posto u odnosu na prošlogodišnje te čak 7,5 posto u odnosu na isto razdoblje 2012. godine", navode oni. Iz ovoga zaključuju kako je "trend zapošljavanja sve veći dok istovremeno pada ulazak u nezaposlenost". Ipak, kažu i da "postoje dva strukturna izazova za ostvarivanje rasta broja zaposlenih". Jedan od njih je zabrinjavajuće starenje stanovništva.
Starije generacije brojnije su od mladih
"Prvi je demografski, jer su starije generacije koje izlaze iz svijeta zaposlenosti puno brojnije od generacija koje tek ulaze u svijet rada, te se smanjuje radni kontingent. Drugi je potražnja za radom, koja ovisi o rastu BDP-a, kako u zemlji tako i u europskom gospodarskom prostoru. Sve dok se ne ostvari stabilan ekonomski rast u zemlji i okruženju, mogućnost rasta broja zaposlenih osoba bit će ograničena", navode nam HZZ-ovci. O neodrživosti ovoga stanja i teretu koji je u zadnjih dvadesetak godina prevaljen na pleća zaposlenih govori nam kretanje broja zaposlenih u odnosu na umirovljenike. On stabilno ide na štetu radništva, a kako stvari stoje s obzirom da je pred nama duga zima, nismo daleko od izjednačavanja te dvije brojke.
Prema podacima Svjetske banke, prije 35 godina na jednog penzionera dolazila su 4,04 radnika. Pet godina kasnije, 1985. godine, broj je pao na 3,68. Samostalnost i nezavisnost Hrvatske nije krenula puno gore - podnošljiva ravno tri radnika hranila su jednog umirovljenika. Pretvorba i privatizacija su zatim odradile lavovski posao u približavanju broja penzionera i radnika - 1995. godine omjer pada na 1: 1,81 i nastavlja do kraja milenija, kada će lijeva koalicija preuzeti vlast i omjer od 1:1,36. Zanimljivo je da se čak ni zlatno doba naše ekonomije na steroidima - period kreditnog procvata s Ivom Sanaderom kao premijerom - nije iskazao u ovom smislu; 2006. godine omjer je iznosio 1:1,4 da bi dolaskom krize idućih godina počeo kliziti prema 1,3, e, da bi se sa smjenom HDZ-ove vlade godinama približavali omjeru 1:1,1 i konačno u listopadu 2014. godine pali na zastrašujući omjer umirovljenika i zaposlenih koji iznosi 1:1,092.
Restrukturirani do pucanja
Kao što smo napomenuli u prošlome članku o naličju pozitivnih statistika, sve je manji broj ljudi koji primaju naknade za nezaposlene. U siječnju 2011. godine bilo ih je više od 26 posto, a u rujnu ove godine tek nešto više od 16 posto. Ispostavlja se da ovaj podatak govori o stanju maksimalne napregnutosti radnog stanovništva. Naime, ako promotrimo odgovor HZZ-a po pitanju pada udjela nezaposlenih koji imaju pravo na naknadu s burze, nameće se zaključak da je Hrvatska "restrukturirana" do krajnjih granica.
Bauk je, baš poput MRMS-a i HZZ-a, izvukao jednu svijetlu statističku točku koju je mogao. No, koliko ona govori o stvarnom stanju? (FOTO: Facebook screenshot)
"Manjem broju korisnika novčane naknade doprinio je smanjeni ulazak novoprijavljenih nezaposlenih osoba izravno iz radnog odnosa za 6,6 posto, ali i smanjen ulazak u nezaposlenost zbog gospodarskih razloga (otkazi iz poslovno uvjetovanih razloga) za čak 15,5 posto", navode oni, te nastavljaju pojašnjavati da je doba u kojem su postojali viškovi radnika naša prošlost: "Ulasci u evidenciju nezaposlenih po prestanku rada zbog gospodarskih razloga (tzv. viškovi radnika) gotovo kontinuirano se smanjuju – nakon porasta od 5,7 posto u prvih deset mjeseci 2012. godine došlo je do značajnijeg smanjenja od 5,2 posto u 2013. te još intenzivnijeg pada od 15,5 posto u 2014. godini. Tako je broj ulazaka u nezaposlenost po prestanku rada uzrokovanog gospodarskim razlozima od 34.107 osoba na najnižoj apsolutnoj razini u posljednje četiri godine".
Kvaka 28
Zavod za zapošljavanje upitali smo, dakako, i o "kvaki 28", odnosno novom principu prijavljivanja na HZZ koji je doveo do drastičnog smanjenja broja nezaposlenih, na što su Baukovi pratitelji na Facebooku također podsjetili optimističnog ministra. Na HZZ-u su nam poručili da je točno kako je broj odjavljenih iz evidencije Zavoda u prvih devet mjeseci ove godine značajno viši od istog perioda prošle godine (4.918 osoba u 2013. godini i 22.784 osoba u 2014. godini). Međutim, novi princip rada koji zbunjuje primarno nezaposlene slabijeg obrazovanja, što je sudeći po našem razgovoru sa zaposlenikom HZZ-a prvi i osnovni razlog ovog skoka, ne priznaju.
"Jedan od razloga tome je i što odjava vlastitom voljom ne povlači kaznenu odredbu nemogućnosti ponovnog ulaska u evidenciju od šest mjeseci, za razliku od nepridržavanja zakonskih odredbi. Razlog zbog čega te nezaposlene osobe ne žele prihvatiti redovito javljanje mogu se samo pretpostaviti. Jedan od razloga je i moguće da neki od njih rade na crno", navode u Zavodu. Navode i kako su iz evidencije brisali i osobe koje se nisu pridržavale dogovorenih aktivnosti iz razloga statistički vođenim pod "nepridržavanja zakonskih odredbi". Promjenama Zakona uvedeno je i šestomjesečno razdoblje u kojem se tako brisane osobe ne mogu javiti na evidenciju nezaposlenih, što je vodilo smanjenju priljeva u nezaposlenost iz neaktivnosti, zaključuju u odgovoru.
No, ova će se navika zasigurno stvoriti kod onih koji su se izgubili iz evidencije, što bi moglo značiti da ćemo uskoro svjedočiti novim visokim brojkama nezaposlenih. Ipak, kao što naš sugovornik iz HZZ-a, koji je također htio biti anoniman kao i onaj iz prošle priče o statistikama HZZ-a, najveći problem mogao bi biti ne to koliko ljudi ne radi, već koliko ih radi, kao i mogućnost da se u bliskoj budućnosti broj radnika i penzionera izjednači.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Pixabay.com
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".
Funkcija i zakoni na kojima se temelji djelovanje Zavoda za zapošljavanje odavno nema veze s realnošću, pa čak niti Ustavnim odredbama slobodi , jednakosti, socijalnoj pravdi, pravu na rad i slobodi rada te stoga Zavod za zapošljavanje jedva da ima smisla. Svaki nezaposleni ima pravo na rad i slobodu rada i to mu se osnovno i ljudsko Ustavno pravo neustavnim zakonima o ustroju i radu Zavoda ne smije na nikakav način umanjivati.
Na isti način uzorak građana koji su pod brojnim nelogičnim i nepotrebnim zakonskim ograničenjima prijavljeni odnosno brisani s zavoda odavno su izgubili statističku i znanstvenu reprezentativnost uzorka za procjenu stanja nezaposlenosti u RH. Stoga podatci sa zavoda nemaju nikakvu znanstvenu statističku vrijednost da bi se mogli, pogotovo službeno, upotrebljavati prema javnosti ili kao realnu ocjenu stanja.
Sva besmislena i neustavna zakonska ograničenja prema građanima koji trebaju biti prijavljeni na zavodu treba odmah ukinuti, jer služe samo da bi se friziralo podatke zavoda, kako bi to bio alibi vlasti za skrivane pravog stanja, jer je pravo stanje očajno i dokaz je potpune bezidejnosti vlasti za rješavanje stanja. Hrvatska je Republika, res=stvar – publica=javno, dakle republika je javna stvar u kojoj po definiciji ne smiju postojati tajne za građane RH. Već desetljećima vlasti lažno prikazuju stanje nezaposlenosti, jer je to građanima shvatljiv podatak na bazi kojega javnost formira mišljenje. Tko pošten i dobronamjeran ima razloga neustavno skrivati javne podatke vlastitim građanima?
Nezaposlene treba prijavljivati na zavod silom zakona, i to sve građane koji nisu evidentirani kao zaposleni, umirovljenici ili učenici, a radno su sposobni i na zavodu moraju biti prijavljeni do zaposlenja ili umirovljenja, jer je to jedini način vjerodostojnosti i upotrebljivosti takvih podataka.
Naravno da prednost i pogodnosti treba dati građanima koji aktivno traže posao i ne odbijaju ga u razumnim uvjetima, a zavod može baratati s dva podatka o pasivnim i aktivnim nezaposlenim građanima. Tek od tako uređenog Zavoda građani bi imali pravu korist, a podatci mogu imati statističku upotrebnu vjerodostojnost koja može biti baza stručnih poduzimanja za rješavanje ovog ozbiljnog problema. Tko skriva podatke, radi cenzuru - Ustavom izričito zabranjenu u čl.38.st.3., a time izravno onemogućava ozbiljni i znanstveni pristup problematici rješenja problema, dakle čini konkretnu štetu. Kada se javne osobe pozivaju na sadašnje podatke zavoda, onda obmanjuju javnost i krše Ustav o cenzuri, dakle čine kaznena djela.
Uz maje korekcije, realni broj nezaposlenih je lagano za izračunati: od broja stanovnika RH treba samo oduzeti zaposlene, umirovljenike i za rad nesposobne, djecu i đake, ostatak je puno realniji broj stvarno nezaposlenih.
Rad na crno ustvari ne postoji po Ustavu RH, ali uporno se gura kao tobože izlika kako bi broj nezaposlenih izgledao manji, naprotiv po Ustavu svatko ima pravo na rad i slobodu rada čl.55. i taj rad mu se može zabraniti samo ako njime ugrožava zdravlje ili imovinu drugih ljudi. Svaki rad zarade manje od iznosa garantiranog po čl.56. o pravu na zaradu kojom može sebi i obitelji osigurati dostojan život, jest nezaposlenost, jer tko ne može poštenim radom zaraditi za dostojan život, onda je izložen siromaštvu, zapravo neustavnom zlostavljanju, i jer je time izgubljen sam smisao zapošljavanja i rada, a to je zarada za dostojan život. Svaki takav radnik bi iste sekunde promijenio takav posao kad bi mogao, da i ne spominjemo one koji rade a ne primaju plaću, oni bi sigurno trebali bit na popisu Zavoda.
Dok se Zavod ne uskladi s Ustavom, znanosti i realnim stanjem u državi, svako baratanje njihovim podatcima treba uzeti s krajnjom rezervom, dapače smatrati to zlonamjernim.