U ovom nastavku serijala tekstova o slučaju Plinacro donosimo vam nekoliko kratkih crtica koje precizno pokazuju kako je ova državna tvrtka nesavjesno poslovala novcem poreznih obveznika za vrijeme vladavine HDZ-a. Nažalost, nevjerojatno zvuči, ali je istinito, da ih za takvo poslovanje još uvijek isplaćujemo. U sedam priča čut ćete za kupovinu reklamnih balona, isplaćivanje dvostrukih otpremnina, kršenje odredbi o zabrani zapošljavanja, kupovinu stvari od kojih ni tvrtka ni porezni obveznici nemaju nikakvih koristi, pa sve do nevjerojatne informacije da i dalje plaćamo skupo životno osiguranje menadžerima koji tamo godinama ne rade.

U ovom nastavku serijala tekstova o slučaju Plinacro donosimo vam nekoliko kratkih crtica koje precizno pokazuju kako je Plinacro nesavjesno poslovao novcem poreznih obveznika za vrijeme vladavine HDZ-a. Nažalost, nevjerojatno zvuči, ali je istinito, da ih za takvo poslovanje još uvijek isplaćujemo.

Prva priča: Balon

Da, dobro ste pročitali. Pravi, pravcati balon za letenje. Naime, Plinacro je prije pet i pol godina s Balon klubom Gral potpisao ugovor o sponzorstvu koji je istekao u travnju 2011. godine. Prema tom Ugovoru, Plinacro je Gralu platio nešto malo manje od 700.000 kuna kako bi u tom intervalu na jednom od svojih balona istaknuo logo Plinacroa. Balon bi letio 20 puta godišnje bez dodatne naknade u slučaju da su letovi unutar 50 kilometara od Zagreba, a Plinacro bi isto tako spominjao u svim svojim promotivnim aktivnostima.

Nebom je letio balon slilčan ovom, s logotipom Plinacroa, ali ga gotovo nitko nikada nije vidio (FOTO: Lupiga.Com)

Za sve dodatne letove, Plinacro je bio dužan isplatiti još novca. Doduše, u praksi taj je balon rijetko tko vidio. A nije da bi balon koji leti iznad naših glava ostao nezamijećen. Stoga se postavlja pitanje što je Plinacro htio napraviti ovim potezom i koju je korist ostvario za tvrtku? S obzirom da je Plinacro monopolist u Hrvatskoj i da mu je najvažniji zadatak osigurati siguran i pouzdan transport plina, je li oglašavanje na balonu, kojeg gotovo nitko nikada nije vidio, pravilan način za unaprjeđenje poslovanja? Ova pitanja smo postavili i Plinacrou, ali oni su nam samo djelomično odgovorili.

SLUČAJ PLINACRO: Država u sukobu interesa ili bacanje milijuna u vjetar

TRAGOM CIJEVI: Ovako ugovor sklopljen izravnom nagodbom, bez javnog natječaja, može narasti na 50 milijuna kuna

„Prema našim saznanjima, 2008. godine, u vrijeme tadašnje Uprave, donesena je odluka o realizaciji Plinacrovih promotivno-propagandnih aktivnosti u spomenutom obliku, koja uključuje navedeni ugovor. Vrijednost ugovora o sponzorstvu, temeljem kojeg su navedene aktivnosti realizirane, bila je niža od one koju navodite i odnosila se na razdoblje od tri godine“, rekla nam je glasnogovornica Plinacroa Branka Belamarić.

550.000 kuna plus PDV za unaprijeđenje poslovanja? (FOTO: Lupiga.Com)

Prema članku 6. Ugovora određeno je da će Gral balon dati na raspolaganje Plinacrou ili nekome drugome koga Plinacro odredi. Pošto je, rekli smo već, ugovor istekao, balon je postao imovina Plinacroa. Od zaposlenika Plinacroa koji su željeli ostati anonimni saznali smo da je balon prije dolaska nove Uprave doniran. Iz Plinacroa na to pitanje nisu odgovorili.

Epilog priče je taj da je potrošeno nekoliko stotina tisuća kuna u marketinške svrhe, a da tu reklamu nitko u Hrvatskoj nije vidio. A i da jest, koja korist od nje kad je Plinacro monopolist.

Druga priča: Zapošljavanje

Plinacro je 15. lipnja 2011. godine raspisao natječaj za zapošljavanje preko kojeg se na neodređeno zaposlilo 13 novih djelatnika pretežno na „nižim“ poslovima, iako je HDZ-ova Vlada još 2009. godine zabranila nova zapošljavanja u državnim tvrtkama i službama. Mnogi od stotina tisuća nezaposlenih obradovali su se ovom natječaju, ali zlobnici će reći kako je od svih traženih kvalifikacija, najvažnija bila – veza.

Spomenut ćemo samo neke osobe koje su se zaposlile u Plinacrou, a imale su važne kontakte što je mnoge navelo da se upitaju kako to da su baš zaposleni ljudi s određenim „backgroundom“. Recimo, Dinko Vranešić i Ivan Rafaj, sinovi dugogodišnjih direktora i bliskih suradnika bivšeg prvog čovjeka Plinacroa Jerka Jelića Balte. Dalje, tu je Željko Stefanić, suprug nećakinje direktorice službe pravnih, kadrovskih, sigurnosnih i općih poslova Vesne Matić. Zanimljivo, još od ranije u Plinacrou radi i njena druga nećakinja Emilija Matić. Za kraj, tu je Ilija Miloloža, nećak Ivana Milolože, važnog igrača u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, odakle je, podsjetimo, na mjesto ministra došao i sam, bivši kadrovnik Plinacroa i bivši ministar gospodarstva, Đuro Popijač. Svi su oni i dalje zaposleni u Plinacrou na neodređeno vrijeme. Iz te tvrke kažu da oni posjeduju kvalifikacije za svoj posao.

Za ovu tvrtku nisu vrijedila pravila o zabrani zapošljavanja (FOTO: Lupiga.Com)

„Izbor kandidata obavljen je temeljem dostavljenih dokaza o ispunjavanju formalnih uvjeta natječaja, rezultata testiranja obavljenih od strane tvrtke specijalizirane za profesionalnu selekciju pri zapošljavanju te razgovora s kandidatom, odnosno kandidatkinjom. Svi Plinacrovi zaposlenici zadovoljili su navedene uvjete, odnosno, u sklopu natječaja za posao koji je raspisan za njihova radna mjesta ocijenjeni su kao najbolji kandidati“, poručuju iz tvrtke.

Treća priča: Otišao u mirovinu, pa postao savjetnik

S malverzacijama u Plinacrou bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića upozoravalo je više kaznenih prijava koje su stizale iz samog Plinacroa. Tako je protiv direktora Jerka Jelića Balte, bivšeg člana Uprave Damira Pogorevca i direktorice Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova Vesne Matić podnesena kaznena prijava koja ih tereti da su Plinacro oštetili za 300.000 kuna.

Prijavu smo nakratko dobili na uvid, a u njoj se tvrdi da je Pogorevc u travnju 2011. godine otišao u mirovinu, da bi potom Balta ponovno s njim potpisao Ugovor o radu za radno mjesto njegovog savjetnika. Potom je za samo mjesec dana raskinuo ugovor te je Pogorevcu isplatio otpremninu u visini od oko 150.000 kuna, a kada se tome pridodaju svi porezi i davanja, isplaćena sredstva penju se na 300.000 kuna. Pogorevcu se već ranije isplatila ista takva otpremnina i to u INA Naftaplinu gdje su radili i Balta i Matićka, pa su sigurno bili upoznati s odredbama kolektivnog ugovora, odnosno morali su znati da je Pogorevcu već jednom isplaćena takva otpremnina.

Damir Pogorevc (lijevo) dva puta je napuštao tvrtku i to mu se isplatilo (FOTO: plinacro)

No bez obzira na to, isplatili su mu otpremninu i u Plinacrou što je protuzakonito, te su na taj način oštetili tvrtku. Tadašnja glasnogovornica Plinacroa Neda Erdeljac potvrdila je autoru ovog teksta da je Pogorevc prvi put otišao u mirovinu sredinom travnja 2011. godine, te kasnije još jednom. Današnja glasnogovornica Branka Belamarić dodala je da je Pogorevc otišao u mirovinu u lipnju 2011. godine, te da mu je isplaćena otpremnina. Nije navela iznos. Ostalo je nepoznato je li DORH ispitivao ove navode.

Četvrta priča: Na tri zaposlenika, jedan službeni auto

Za vrijeme vladavine Jerka Jelića Balte, a prije raspisivanja natječaja za nova radna mjesta u Plinacrou je bilo zaposleno 267 radnika koji su na raspolaganju imali 90 službenih vozila. Znači jedno vozilo na tri zaposlenika, odnosno svi bi se radnici Plinacroa mogli ukrcati u službena auta, i još bi ostalo mjesta. Balta je ovaj broj pravdao činjenicom da zaposlenici Plinacroa zbog kontrole plinovoda godišnje prevale milijune kilometara.

Vlast i Uprava u Pliancrou su se promijenile, ali ova brojka ostala je prilično ista. Danas u Plinacrou radi 281 radnik, a sveukupno imaju 93 službena vozila. Evo što u Plinacrou kažu na ove brojke.

„Plinacro pod svojim nadzorom ima 2.662 kilometra plinovoda i na stotine nadzemnih objekata. U svrhu sigurnog i pouzdanog transporta plina nužan je 24-satni nadzor i kontrola sustava svih 365 dana u godini, a naši djelatnici samo u operativi i održavanju godišnje prijeđu oko dva milijuna kilometara. Dodatno se na aktivnostima razvoja i izgradnje napravi oko milijun kilometara na godinu. Uz daljnje smanjenje broja tehnoloških i osobnih automobila za 2014. godinu, smanjene su i kategorije vozila koje koriste zaposlenici Plinacroa,  pa se, umjesto po pravilniku predviđenih viših, koriste srednje i niže klase automobila, što je vidljivo iz sastava voznoga parka“, kažu u Plinacrou.

Svi radnici Plinacroa mogu se ukrcati u službena vozila i još će ostati dosta mjesta (FOTO: Grad Münster)

Međutim, jedan zaposlenik iz Plinacra koji je zbog straha od otkaza želio ostati anoniman kaže kako se prevale milijuni kilometara zbog nelogičnosti u radu.

„Često se dogodi da na teren oko Splita automobilima u izvid odlaze radnici iz Zagreba, a ne primjerice iz Dalmacije. Naravno da će se tako nabiti kilometri, a siguran sam da bi se posao mogao puno racionalnije obaviti“, tvrdi ovaj zaposlenik Plinacroa.

Peta priča: Kupljeni nosači za krov automobila

Predsjednik uprave Jerko Jelić Balta kupio je na račun Plinacroa za 1.479 kuna nosač za krov automobila. Balta je to kupio za potrebe svog službenog automobila. Jeste li vi ikad vidjeli da se predsjednik neke uprave vozi u službenom automobilu s nosačima na njegovu krovu?

„Plinacro je za službene potrebe kupio obične nosače za automobil, u vrijednosti od 1.202,93 kuna“, rekao nam je Balta spustivši malo cijenu. Što će službenom autu nosači, ostalo je nejasno. Jedino možda ako ga Balta nije koristio i za privatne svrhe, recimo odlazak na skijanje.

„Danas taj nosač za službeni automobil nitko ne koristi“, kazala nam je Belamarić te dodala da je uskladišten, te da ne znaju u koje ga je svrhe koristio Balta.

Šesta priča: Sve se vrti oko Ivanić Grada

Radnici Plinacroa mogli su ponekad pisati Upravi i reći im što im smeta u poslovanju Plinacroa. Jednom prilikom sami radnici žalili su se da jako puno vanjskih poslova dobivaju tvrtke iz Ivanić Grada. Situacija postaje jasnija kada se zna da je bivši šef Plinacroa Branko Radošević rodom upravo iz Ivanić Grada. Zanimljivo, iz istog je gradića i Branka Pavošević, javnosti poznata iz HDZ-ovih afera (Radošević je, podsjetimo, bio jedan od prvih šefova javnih poduzeća koji je plaćao Fimi Mediji). Upravo je na dijelu njene zemlje, te od njenog muža Zlatka, Pliancro napravio današnju velebnu zgradu i skladište u Ivanić Gradu. Pavoševići su tom kupoprodajom zaradili milijun i pol kuna, otkrio je svojevremeno Novi list.

Zemljište na kojem su Pavoševići zaradili milijun i pol kuna (FOTO: GoogleMaps/screenshot)

S kupovinom zemljišta Plinacro je počeo u listopadu 2006. godine, nakon što je Ivanić Grad donio prostorni plan uređenja prema kojem je sporno zemljište smješteno u industrijsku zonu gradnje. Prema podacima iz zemljišnih knjiga ivanićgradskog suda, Pavošević je od srpnja 2005. do veljače 2006. godine kupio najveće dijelove zemljišta za Plinacrovu zgradu po simboličnim cijenama. Niti dva tjedna kasnije, u veljači iste godine, Pavošević je najveći dio okrupnjenog zemljišta prodao svojoj tvrtki Ideo Projekt za 250 tisuća kuna, odnosno za 21,5 kuna po kvadratu. Potom je u listopadu 2006. godine Ideo Projekt prodao zemlju Plinacrou za ukupno 1,8 milijuna kuna, odnosno po cijeni od 147,6 kuna po kvadratu, koju je odredio sudski vještak Tomislav Vitković. A 2009. godine Plinacro od Ivanić Grada kupuje još 586 kvadrata prilaznog puta zgradi po svega 20,8 kunu za kvadrat.

Dakle, prateći cijene od 2005. do 2009. godine, proizlazi da je cijena zemljišta u ivanićgradskoj industrijskoj zoni neobjašnjivo skakala i padala. Zanimljivo je spomenuti još jedan detalj. Dok zgrada i skladište nisu napravljeni Plinacro je od tvrtke Kukec d.o.o. iznajmljivao prostor i plaćao ga mjesečno 77.000 kuna. U isto vrijeme Plinacro je u Zagrebu imao slobodno skladište u Prečkom. Zašto je iznajmljivao prostor od tvrtke Kukec kad je imao svoj prostor u Zagrebu?

Ugovor potpisan s tvrtkom Kukec (FOTO: Lupiga.Com)

Iz Plinacroa kažu da ta njihova zemlja u Prečkom prema novim izmjenama GUP-a Grada Zagreba postaje stambena zona, te da oni od tamo moraju seliti. Ali interesantno je da se još uvijek koristi kao odlagalište rabljene opreme. To nam je kazala i Belamarić. Bez obzira što tamo više ne mogu imati svoje prostore, jer moraju iseliti, u vrijeme dok su gradili zgradu u Ivanić Gradu, mogli su tamo skladištiti robu (ako je i dan danas još uvijek odlažu), a ne iznajmljivati prostor u Ivanić Gradu. Tvrtki Kukec ovo nije jedini posao koji je sklopila s Plinacrom u vrijeme vladavine HDZ-a. Danas Plinacro s njima više ne radi, niti iznajmljuje njihov prostor. Ugovor o najmu raskinut je 2011. godine.

Sedma priča: Iako su još davno otišli iz Plinacroa, i dalje im se plaća životno osiguranje

S nevjerojatnom pričom završimo period poslovanja Plinacroa dok su njime tresli bivši predsjednici uprava Branko Radošević i Jerko Jelić Balta, za vrijeme vladavine HDZ-a. Naime, bez obzira što su davno otišli s tih mjesta, Plinacro im još uvijek isplaćuje premije za životna osiguranja u visini od 10.000 eura godišnje (!). Ne samo da se životno osiguranje isplaćuje njima, već još najmanje tri osobe, otkrio je Novi list. Iz Plinacroa odgovaraju da im je jeftinije uplaćivati police osiguranja, nego jednostrano prekinuti ugovor koji je Balti, Radoševiću i ekipi omogućio Nadzorni odbor na čelu s Marinom Matulović Dropulić, Draženom Bošnjakovićem i Đurom Popijačem. Balta i Radošević potvrdili su da im se polica osiguranja uplaćuje, ali nisu govorili o iznosima.

Niti oni, niti Plinacro, nisu odgovorili na pitanje kada će im se polica nastaviti uplaćivati. U Plinacrou također tvrde da današnja Uprava nema slične radne ugovore. Podsjetimo, Radošević je bio šef Plinacroa od 2005. do 2009. godine. Od tamo je otišao s milijunskom otpremninom, a danas je zaposlen u Croduxu, tvrtki generala Ivana Čermaka.

Balta ga je naslijedio, a u Plinacrou je ostao do veljače 2012. godine kada je dobio pola milijuna kuna otpremnine. Koji dan poslije postao je šefom Crosca, Inine tvrtke kćeri. Danas obnaša dužnost jednog od direktora sektora u INA Naftaplin. Obojica su iza sebe ostavili pustoš kroz neobično poslovanje. Međutim, kada se vlast promijenila, situacija u Plinacrou nije se mijenjala, po mnogima postala je možda čak i gora. Da ne biste pomislili da je samo HDZ nesavjesno poslovao.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: hemoneyupdate.com

Ovaj tekst treći je u nizu tekstova iz serije "Slučaj Plinacro", koji se bavi istraživanjem često nelogičnih poslovanja ove državne tvrtke o kojima se u hrvatskim medijima nedovoljno pisalo. Projekt je podržalo Ministarstvo kulture, a tekstovi se izvorno objavljuju na neprofitnom portalu www.lupiga.com.