Dnevni boravak za beskućnike u Badalićevoj 11 na Trešnjevci trebao je od 1. travnja biti na novoj lokaciji na križanju Selske i Zagorske. No, u zadnji tren, privatni najmodavci su im - otkazali najam! Dnevni boravak za beskućnike tako je i sam postao beskućnik. "Svašta sam čuo od privatnih najmodavaca - i da su ljudi bez krova nad glavom i prljavi i smrdljivi i ušljivi, narkomani, pijanice, da su si sami krivi, da će zaraziti njihovu djecu, da su klošari koji će ih opljačkati i raditi buku... Nevjerojatno je s kakvim se groznim predrasudama moramo boriti", kaže nam Danijel Vuga iz Udruge Dom nade, šokiran otkazivanjem najma u zadnji čas.

Budući da smo bili informirani o njihovom preseljenju iz Badalićeve, gdje im je najam otkazan zbog smrti suvlasnice nekretnine, nakon čega su se ostali vlasnici odlučili na prodaju skromnog prizemnog stana, nazvali smo Danijela Vugu iz Doma nade, udruge koja vodi dnevni boravak za beskućnike da čujemo kako su se smjestili u novom okruženju. No, njega zatječemo usred pisanja apela medijima, političkim strankama, lokalnoj samoupravi, Crkvi, Caritasu...

Danijel Vuga ispred drvarnice u Badalićevoj 11 (FOTO: Lupiga.Com)

"Nažalost, dogodilo se da nam je novi gazda odustao, nakon mjesec dana što smo ga držali za riječ i nismo tražili drugi prostor. Supruga najmodavca je guglala našu udrugu i nakon toga su odustali od dnevnog boravka. Da se razumijemo, mi nismo ništa skrivali. Rekli smo da smo udruga i čime se bavimo, detalje su također mogli potražiti na internetu i kada smo ugovorili najam. Osim toga, nismo mi tražili taj prostor za badava - ugovorili smo cijenu od 350 eura mjesečno plus režije", kaže Vuga. Ovo je već četvrta lokacija na koju se seli dnevni boravak za beskućnike. To je, inače, jedini dnevni boravak na kojemu se ljudi bez krova na glavom mogu zadržavati preko dana, okupati se, oprati veš, popiti kavu, ošišati se, koristiti internet, spremiti se za razgovor za posao. Iako nisu imali problema sa susjedima, dnevni boravak je nevjerojatno neželjen od strane privatnih vlasnika nekretnina. 

Mjesto gdje se beskućnici mogu okupati (FOTO: Lupiga.Com)

"Mi smo sad na cesti, na ulici, kao pravna osoba smo ostali beskućnici. Dat ćemo sve od sebe, ali u gradu navodno nemaju prostor, Crkva također, privatnici nas ne žele. Sada ćemo organizirati niz aktivnosti, volontere, aktiviste, entuzijaste da prikupe novce. Financijska situacija nam je svima teška, ali skupit ćemo nešto. Jako sam iznenađen što beskućnici ne mogu prostor dobiti čak ni za novce. Ponavljam, ne tražimo ništa na lijepe oči - za novce nam ne žele dati prostor", objašnjava Vuga.

Naravno da u jednom danu, od 31. ožujka, do kada im je vrijedio najam u Badalićevoj i kada su saznali da ih ne primaju u najam, do 1. travnja nisu pronašli alternativnu lokaciju.  

'Upiru prstom u tebe'

"Zasada ništa. Svi imaju ili predrasude ili strah zbog susjeda", kaže Vuga. Čim su saznali za ovaj razvoj događaja javili su vlasniku dosadašnjeg prostora da će se spakirati i držati dogovora, ali nemaju gdje smjestiti stvari. Srećom, vlasnik je reagirao pomirljivo. Nedavno smo u dnevnom boravku imali prilike razgovarati s bivšim korisnikom dnevnog boravka, koji često svraća onamo da pomogne drugima koji su se našli u nevolji. Mario nam je kazao što znači dnevni boravak za ljude bez krova nad glavom, koje iz prenoćišta na ulicu izbacuju u rano jutro i dozvoljavaju im povratak u vrijeme spavanja.

Dnevni boravak (FOTO: Lupiga.Com)

"Ovdje čovjek može popiti kavu u miru, da ga nitko ne podcjenjuje. Kad kažeš da si beskućnik ljudi upiru prstom u tebe. Ima tu i ljudi pametnih. Netko izađe iz doma, nema roditelje, nema boga za ujaka. Nitko ne pita koje su ga okolnosti natjerale na ulicu. Često sam se suočavao s prigovorom 'sam si je kriv što je tako završio'. Ljudi ne prihvaćaju ove koji nemaju. Ne znam zašto, ali tako je. Različite su okolnosti deložiranja, različiti su razlozi zašto ljudi ostaju bez posla...", nabrojao je Mario, zaključujući da onome koji nema, treba jako malo. No, izgleda da je i minimalno - previše. 

I to na međunarodni dan šale...

U apelu Dom nade navodi kako je "danas međunarodni dan šale", no da je njihov apel "urgentan i ozbiljan".

"Danas je godišnjica dana otvorenja Dnevnog boravka za beskućnike udruge 'RCCG Dom nade' u Badalićevoj ulici, još uvijek jedinog takvog na području grada Zagreba, Zagrebačke županije i šire. Umjesto slavlja danas smo trebali seliti u novi prostor, također na Trešnjevci i također u privatnom vlasništvu, s obzirom da trenutno nema slobodnih gradskih prostora. To bi bila treća selidba i četvrta nova adresa u tri godine postojanja udruge i rada Dnevnog boravka. Umjesto selidbe dočekao nas je novi šok – naprasno otkazivanje prostora koji nam je čuvan mjesec dana. I to pred Veliki tjedan. Razlog su beskućnici, odnosno predrasude na koje smo naišli kod svih potencijalnih najmodavaca koje smo preko oglasnika zvali, a zvali smo ih puno", pišu u apelu koji potpisuje teologinja Marijana Ivanić Vuga iz Udruge.

Spakirani čekaju (FOTO: Lupiga.Com)

Trenutno se javljaju na aktualne natječaje svaki dan, istovremeno očekujući rezultat jednog natječaja kojim bi nesmetano nastavili rad nažalost jedinog Dnevnog boravka za beskućnike, dodaje Ivanić Vuga. U pripremi su fundraising kampanje i druge brojne aktivnosti, jer im je nedostatak novaca postao kronični problem.

"Međutim, zapanjuje nas činjenica da za najpotrebitije i najzapostavljenije sugrađane, za njihov jedini Dnevni boravak tjednima ne možemo naći prostor. Više o udruzi i projektu Dnevnog boravka možete saznati klikom na ovaj link. Kao članica Hrvatske mreže za beskućnike ovim vas apelom pozivamo da bilo kakvu hitnu informaciju, pomoć ili savjet kojim bi Dnevni boravak za beskućnike dobio opet krov nad glavom pošaljete na e-mail: rccg.dom.nade@gmail.com ili javite telefonskim putem na 091/478-3721 (Danijel, voditelj Dnevnog boravka) jer je potreba za ovakvim Boravkom, i to ne samo jednim, velika već sada i svakodnevno raste", zaključuju u dopisu medijima i institucijama.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com