"Gdje je moj rat?", pitao je nezaposleni 30-godišnji Marko Grahovac, prosvjednik iz Savske 77. On živi u vremenima visoke nezaposlenosti. Dob redovnog odlaska u penziju pomaknuta je do krajnjih granica izdržljivosti ljudskog tijela, na nevjerojatnih 67 godina. Prijevremeno umirovljeni radnici zbog raznih "restrukturiranja" i "racionalizacija" poslovanja dobivaju smiješne penzije. Kako u takvim uvjetima rezoniraju osobe umirovile mlade i zdrave? Braniteljica S. Š. umirovila se u dobi manjoj od duljine radnog staža koji vam je potreban da biste se iole primaknuli penziji. Sreli smo je u šatoru u Savskoj 66, a razgovor je započeo na temu stoji li HDZ iza prosvjeda u Savskoj.

U razgovoru nam otkriva da se kao bivša pripadnica gardijske brigade umirovila s 30 godina starosti. Ministarstvo obrane, nastavlja, branitelje je "čistila iz sustava" od 2000. do 2004. godine, a ona je otišla među prvima. Prisjeća se kako je "čišćenje" MORH-a opravdavano ulaskom u NATO te da se država morala riješiti veterana, jer vojska ne može podnijeti toliki njihov broj, pogotovo zbog PTSP-a. Ponuđen vam je ili otkaz ili mirovina, upitali smo. Odgovara s: "Naravno". Na upit o tome zašto je u punoj snazi sa samo 30 godina izabrala mirovinu, kaže:

"Čak nisam sama ni birala. Dođe vam sustav i jednostavno vas s ovoga (radnog mjesta) pošalje na mirovinsko.", uvjerava nas. Kada smo je upitali znači li to da je nju zapravo umirovilo računalo, ona odgovara: "Naravno. Po zakonu koji propisuje da oni koji su bili u ratu toliko i toliko ne mogu više biti u sustavu. Dobijete rješenje."

Tko uništava zemlju? (FOTO: Lupiga.Com)

Uvjerava nas da bi nam, kao i njoj, bilo dobro samo mjesec dana nakon što bi se umirovili, jer je ona zapravo htjela raditi. Zato je aktivna u udrugama - "kao da radi od jutra do navečer". Inače vodi i jedan braniteljski portal te je tajnica Zbora gardijskih postrojbi.

"Poslije mjesec dana od umirovljenja", ponavlja, "prošli biste milijun psiholoških problema koje smo svi mi prošli. A pogotovo da vam to napravi država za koju ste se žrtvovali i borili", kaže S. Š.. Sada radi s djecom sportašima, a radila je u Lekeniku te u raznim udrugama. Naime, poslije umirovljenja završila je fakultet i sada je magistra psihologije. Konstatirali smo da bi možda nekim građanima u Hrvatskoj, psihološki gledano, u sličnoj situaciji, s očigledno dobrim psihofizičkim zdravljem, možda bilo neugodno u 30. godini života otići u penziju.

"Ma ne bi. Još da imate obitelj, pa da razmišljate hoćete li sutra prehraniti obitelj ili ćete sutra razmišljati je li vam neugodno primati mirovinu. To su problemi koje ne možete tako površno gledati. Da trebate nekog prehraniti, platiti podstanarstvo - i dan danas sam podstanar - i razmišljati o svojoj egzistenciji i hoćete li završiti na ulici, ne bi vam bilo neugodno", kazala nam je na to. Pitali smo je doživljava li prigovore na tom tragu, budući da je sa samo 30 godina započela život u kojemu joj svatko može reći da, za razliku od nje, mora raditi do 67. godine.

"Ja na te prigovore ne reagiram uopće. Od Drugog svjetskog rata nije bilo puno obrambenih ratova. Ne postoji sustav koji se na ovaj ili na onaj način nije pobrinuo za svoje vojnike. Mislim da je normalno da ako vi nešto dajete državi, da ta država vremenom mora nešto davati vama", odgovara sugovornica. Na kraju krajeva, zaključuje, radila je u takvom sustavu, da je ondje još mogla ostati samo desetak godina prije umirovljenja, jer vojska zahtjeva da trčite i da radite vježbe koje nadilaze fizičku spremu starijih od 40 godina. 

"Ja nikad ne bih ni radila do 65 godine, jer sam bila vojnik. Nije to samo do beneficiranog radnog staža. Ne možete poslat vojnika od 40 godina da ratuje, kao što sad naši idu u Afganistan. Jedan mali broj časnika opstaje tu, ali ostali ne", kaže.

Svestrana S. Š. je sama izradila jedan od transparenata u Savskoj (FOTO: Lupiga.Com)

Sama je, kaže, izradila jedan od transparenta na ulazu u Ministarstvo branitelja, uz improvizirani oltar i fotografije dužnosnika koje prosvjednici u Savskoj žele smijeniti. Smeta joj, kako ističe, što se u "Operativnom programu za područje konkurentnosti i kohezije 2014. – 2020." navodi da je u Hrvatskoj vođen građanski rat. Ovo je, podsjetimo, sintagma koju često koriste pravni, povijesni, politološki i ini akademici van Hrvatske, a zadnji u nizu bio je njemački predsjednik u svom obraćanju predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. HDZ-ov vjerojatni kandidat za ministra pravosuđa Ivan Turudić već je najavio da će kažnjavati zatvorom one koji se usude upotrijebiti taj izraz za Domovinski rat. 

Branitelji u našoj blizini uvjeravali su nas da su branitelji itekako prosvjedovali za vrijeme HDZ-a. Kao primjer navode uhićenje ikone Domovinskog rata Ante Gotovine, iako se taj prosvjed ni po brojnosti ni po agresivnosti poruka ne može usporediti s, primjerice, Splitskom rivom 2001. godine, a kamoli da se po trajanju može usporediti s okupacijom Savske. Sugovornica navodi da je osobno protestirala 1992. godine jer je bila protiv toga "da je netko na ratištu, dok se drugi bogate". Branitelji, naime, žestoko odbacuju tezu da su ondje zbog HDZ-a. Kada smo pokušali razgovarati s njima o tome, znali su odvratiti i sa: "Ti nisi normalna!" Samo nekoliko dana nakon našeg razgovora, s istoga mjesta, iz Savske 66, mediji su prenijeli poruku da će se šator raspustiti kada na vlast dođe HDZ, stranka predsjednice čija je pobjeda u šatoru proslavljena - vatrometom. Izrazili smo sumnju da je to jedan od razloga zašto se okupljeni branitelji povezuju s HDZ-om.

"Nije važno tko je donio vatromet. Ako je netko došao i rekao - ja ću to napraviti za vas - zašto ljudi ne bi vjerovali?", pitala nas je. Zato što nema ovlasti, predložili smo. Međutim, ona odgovara da je Kolinda Grabar Kitarović makar braniteljima ponudila nadu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com