VEDRANA RUDAN: Žele krv, ne golove. Jebeš kruh, jebeš školu, jebeš posao, jebeš budućnost, jebeš zdravlje - 'Ubi, ubi Srbina'

Vjeran Grković

22. veljače 2013.

VEDRANA RUDAN: Žele krv, ne golove. Jebeš kruh, jebeš školu, jebeš posao, jebeš budućnost, jebeš zdravlje - 'Ubi, ubi Srbina'

O pomami za komadićem papira koji vodi na „epski dvoboj“ (čitaj nogometna utakmica između Hrvatske i Srbije) vrištale su naslovnice domaćih tiskovina, a o istoj temi, naravno u sasvim drugačijem tonu, riječ, dvije napisala je i Vedrana Rudan na svome blogu. „Rat će se direktno prenositi da stanovnici Opljačkane Naše mogu u domu kupljenom švicarcima opušteno drkati ako 'Hrvati' 'Srbinu' spraše onu kožu u mrežu“, oštro će kritizirati ovaj fenomen, uz zaključak kako nije bitan posao, zdravlje, budućnost, već je bitno da se viče „Ubi, ubi Srbina!”

Da nas nema ne bi nas trebalo izmisliti. Kad nas već ima trebalo bi nas pobiti. Čitava je Hrvatska jučer bila na nogama jer se krenulo sa prodajom ulaznica za, to sam negdje pročitala, “epski dvoboj”.

U Zagrebu će, zaboravila sam datum, opet zaratiti “Srbija” i “Hrvatska”. Zbog toga su diljem Usrane Naše dečki, uglavnom dečki, i poneka cura na minus sto satima čekali da bi kupili ulaznicu.


(FOTO: Novi list)

Na sebi su imali tanke jaknice, debele su skupe, platnene tenisice, i koža je skupa, na bijednoj guzičici prozirne traperice.

Oni koji su u rukama držali dobitak na lotu govorili su u mikrofon da su pred prodavaonicom karata čekali cijelu noć ali se isplatilo. “Sve za Hrvatsku”, rekao je bezimeni dečko i bi direktno lansiran na Hrvatsku teve. I tako nekoliko puta.

Mi, ako smijem reći mi, možda nas ima desetak u Jebenoj Našoj, ostali smo bez teksta. Tko je ta “Srbija” s kojom mi, bez mene, molim, za koji tjedan ili mjesec, krećemo u rat? Jedanaest, ako se ne varam, u zlatu plaćenih mišićavih robova trčat će za komadom kože.

Iz lože će ih gledati njihovi vlasnici, kriminalci svih profila. S njima će, valjda, biti i političari koje plaćaju ti isti kriminalci.

“Tko je “Hrvatska” koja će nas, bez mene, molim, u ratu koji Retardirana Naša očekuje sa ogromnom kvrgom među nogama obraniti od mrske nam i premrske “Srbije”? Jedanaest, čini mi se, u zlatu plaćenih mišićavih robova koji će trčati za komadom kože.

Iz lože će ih gledati njihovi vlasnici, kriminalci svih profila. S njima će, valjda, biti i političari koje ovi plaćaju.

Koliko je sve “rizično” govori i podatak da je trener “Srba” zatražio od nekog svog roba da potpiše kako će “pljeskati” hrvatskoj himni? Himni se plješće?

Rat će se direktno prenositi da stanovnici Opljačkane Naše mogu u domu kupljenom švicarcima opušteno drkati ako “Hrvati” “Srbinu” spraše onu kožu u mrežu.

Osim dvonožnjaka u areni će biti i psi. Sirote životinje ni krive ni dužne morat će njušiti zvijeri koje nemaju za kruh ali su našle ili ukrale za ulaznicu. Gdje su društva za zaštitu životinja? Sakrila su se u mišju rupu jer i oni brane boje Glupe Naše.

Policija će trenirati strogoću. Čudovišta iskešenih zuba neće smjeti preskočiti ogradu svog kaveza. Ako je tako, čemu dvoboj “epskih razmjera”?

Građani Retardirane Naše žele krv, ne golove. Jebeš kruh, jebeš školu, jebeš posao, jebeš budućnost, jebeš zdravlje, jebeš istinu.

“Ubi, ubi Srbina”!

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via Rudan.info