Grad Vinkovci želi srušiti rodnu kuću Ivana Kozarca i na njezinom mjestu izgraditi repliku. Misleća manjina u tom slavonskom gradu zgrožena je ovom idejom, ali čini se da se tu više ništa ne može napraviti. Županija Vukovarsko-srijemska, naime, očitovala se na namjeru Grada Vinkovci rečenicom: "Predstavničko tijelo, Gradsko vijeće Grada Vinkovci, nije donijelo odluku kojom rodnu kuću Ivana Kozarca proglašava kulturnim dobrom od lokalnog značaja te uslijed toga nisu određeni niti uvjeti zaštite iste." Autor Đuke Begovića, dakle, Vinkovcima ne predstavlja bogznašto.

Kozarčevu rodnu kuću čeka rušenje. Na njezinom mjestu bit će izgrađena starija i ljepša rodna kuća Ivana Kozarca.

Investitor "zahvata uklanjanja rodne kuće Ivana Kozarca i izgradnje zamjenske građevine - replike kao spomen doma Ivana Kozarca" vinkovački je poduzetnik Bosiljko Stanić, vlasnik lanca trgovina Boso. Kako stvari stoje, njemu u zadatak palo je da napravi stariju i ljepšu rodnu kuću Ivana Kozarca. Ugledni poduzetnik Boso skrojit će Vinkovcima povijest po svojoj mjeri, a tu mjesta za rodnu kuću Ivana Kozarca naprosto nema.

A tko je taj i što je taj, Kozarac da prostiš. Wikipedia kaže:

"Ivan Kozarac rođen je u Vinkovcima, 8. veljače, 1883. godine. U hrvatskoj književnosti djeluje samo četiri godine. Za života je objavio tek knjigu pripovijedaka «Slavonska krv», 1906. godine, a ostale knjige su mu bile izdane tek nakon njegove smrti 1911. godine. Kozarac je bio izraziti pripovjedač sela i života Šokadije. Reagira na sve društvene pojave u životu Slavonskog sela u doba nestanka Vojne krajine kad se u Slavoniji snažno rasplamsavala želja za slobodom.

Kozarac zauzima i kritičan stav prema crkvi, raspusnom životu nekih svećenika i lažnom bogomoljstvu. Njegova ljubav prema rodnoj Slavoniji izbija iz svakog njegovog djela. U njegovim romanima i pjesmama najviše dolazi do izražaja opis slavonskog pejzaža. Najistaknutiji motivi njegovog stvaralaštva bili su ljubav i sloboda.

Pisao je pretežito pučkim jezikom, gotovo razgovornim stilom, štokavskom ikavicom. Bio je pisac skladnih rečenica u kojima isprepliće ritmove svakidašnjice s karnevalskim stanjima. Njegovim najboljim djelom smatra se "Đuka Begović".
Zbog svog iznimnog pripovjedačkog talenta i zanimanja za likove, zaslužio je jedno od najznačajnijih mjesta među prozaicima svojeg vremena."

Kad bolje razmislimo, Kozarac možda nije niti zaslužio da se njegova rodna kuća sačuva. Što je radio? Mrčio je papir, dok s druge strane investitor Bosiljko Stanić na dnevnoj bazi otvara trgovine i ima dovoljno novca koji će mu osigurati ulazak u povijest Slavonije. Red je, dakle, da ovaj trgovac napiše novu povijest Vinkovaca. U zaključku: Ruši Boso, jebeš Ivana Kozarca,

Lupiga.Com