Evo ga – suočit ćemo vas s još jednom zadaćnicom starih bjelovarskih gimnazijalaca. Opet je na redu Filip G. I opet je profesorica hrvatskog Dubravka Veseli njegov trud nagradila ocjenom nedovoljan (1). Ne možemo se oteti dojmu da profesorica mladog Filipa, za razliku od nas, posebno nije simpatizirala i da je baš na njegove zadaćnice mislila kada je napisala: „Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno...“

ZADAĆNICA FILIPA G. (27.10.2000.)

“Budi svoj” – moje i Šenoino viđenje ove sintagme”

Za Šenou u ovoj pjesmi “biti svoj” znači biti onakvim kakav jesi. Za njega su osobine koje čine čovjeka hrabrost, mudrost, poštenje, dobrota i skromnost. Ljudi ne smiju nikad klonuti duhom, moraju uvijek biti pošteni i dobri, moraju pomagati i voljeti svoje bližnje.

Za mene “biti svoj” znači imati svoje stavove i mišljenja o svijetu i ljudima. Ali moje mišljenje se donekle razlikuje od Šenoinog. Kada bi sve ljude krasile osobine koja Šenoa navodi, spomenuta sintagma bi izgubila svoje značenje. Neki ljudi su nepošteni i to je osobina koja ih čini takvima kakvi jesu. Kada bi netko takav poslušao savjet okoline i preobratio se u poštena čovjeka, sasvim sigurno više ne bi bio svoj. Razlog tomu je što su ga ostali uspjeli uvjeriti u ono što sami misle. Promijenio je mišljenje pod utjecajem društva. Što bi se dogodilo kad bi svi ljudi bili dobri kao što to Šenoa zamišlja i priželjkuje? Smatram da to uopće ne bi bio napredak u odnosu na sadašnje stanje. Možda ne bi bilo ratova, ubojstava i bla, bla…, ali mislim da bi se ja u takvom svijetu pomalo neugodno osjećao.

Kada bi svi ljudi bili obučeni u zeleno, kada bi nosili zelene kape i kad bi uz to i sve oko nas bilo zeleno, nitko ne bi nikoga prepoznao i sve bi bilo jednolično. Kada bi svi imali dobre osobine, dogodilo bi se isto to. Nitko ne bi imao svoje ja. Također nitko nikoga ne bi prepoznao. To nije u redu. Mislim da bi Šenoa malo drukčije razmišljao kada bi porazgovarao sa mnom. Moje mišljenje je da bi kod djece već u ranoj dobi trebalo početi sustavno razvijati loše osobine. To ustvari i nije potrebno zbog toga što se svi ljudi rađaju s nekim lošim osobinama koje se razvijaju same od sebe. Čast izuzecima ( papa ). To je dokaz da je nemoguće ostvariti Šenoine želje. Čovjeku je u genima zapisano da mora biti loš i to znači biti svoj. Preciznije, loše osobine nas čine onakvima kakvi jesmo.

Ali tko sam ja da pobijam Šenoine misli. Ipak je on završio osam razreda gimnazije, a ja tek dva. Vjerovatno je imao i dosta godina kad je napisao ovu pjesmu, a samim tim je imao ono što ja nemam: iskustvo. To je zasigurno jedan od glavnih razloga što se ja i August toliko razilazimo. Unatoč njegovom iskustvu usuđujem se izjaviti da Šenoa nije bio u pravu. Nakon razmišljanja koja sam u ovom djelu pretočio na papir, mislim da svi to shvaćaju.

Nadalje, mislim da ne treba pokušavati sve učiniti idiličnim i savršenim. I prije i poslije Šenoe mnogo puta se pokazalo da je to nemoguće. Zašto je propao komunizam? Zbog Šenoe. Upravo zbog toga što je pokušao napraviti nešto savršeno. Stoga ni ova Šenoina pjesma nema nekih dubokih korijena. Sa sličnim problemima se i ja susrećem, a ponajviše u školi. Svi profesori očekuju od učenika da budu savršeno mirni i da se potpuno koncentriraju na nastavu. Nekim učenicima to uspijeva, a nekima baš i ne. Onda ti nemirni učenici rade dar-mar. Gotovo u pravilu je omjer mirnih i nemirnih učenika pola:pola. Kada bi svi bili mirni, ništa ne bi funkcioniralo kako treba i život ne bi bio zanimljiv. Ovako je barem zabavno.

Mislim da se niti onih pola mirnih učenika ne bi složila s tezom da bi svi trebali biti mirni. Oni uživaju u tome da ih netko zabavlja, a oni koji zabavljaju, uživaju u tome da ih zabavljaju. To je bliže savršenstvu nego u slučaju da su svi mirni. To je samo još jedna činjenica koja dokazuje da je Šenoa gadno pogriješio i da navodi ljude na krivi put. U prvom redu mislim da je pogriješio u samom nazivu pjesme, zbog toga što sam zaključio da većina čitatelja zaključuje da se radi o čovjeku kao čovjeku, a ustvari je riječ o čovjeku kao domoljubu.

Kada se pjesma promatra sa tog stajališta, onda je to sasvim druga priča. Pretpostavljam da joj je to ustvari prvotna namjena. Ali osjećam se dužnim još jednom ponoviti neke stvari. Za zadaću smo dobili zadatak da protumačimo što Šenoa misli ovom pjesmom. Svi su je protumačili na način kojim sam započeo ovaj tekst. Nikome nije pala na pamet riječ “domoljublje”. Nitko se nije sjetio da “budi svoj” možda znači “budi Hrvat”. Baš to bi trebao biti naslov ove pjesme. Mislim da sam u ovom djelu počeo malo previše omalovažavati Šenou iako mi to nije bio krajnji cilj. Šenoa je začetnik hrvatske lijepe književnosti i jedan od najvećih domoljuba.

OCJENA:  NEDOVOLJAN (1)

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Kako je Haris Džinović postao bolji pjesnik od Sergeja Jesenjina

LEGENDARNE ZADAĆNICE: Da li piti ili ne piti, pitanje je sad

A ovako je zadaćnice bjelovarskih genijalaca komentirala njihova  profesorica hrvatskog jezika Dubravka Veseli:

"Pa ovo što vi radite i pišete nije normalno. Ta vaša djela su monstruozna, nevjerovatna. Kad ja to čitam, pomišljam da li se vi meni rugate kad pišete ovakve gluposti i nebuloze... Morbidna i monstruozna razmišljanja... Nevjerovatno..."  

Lupiga.Com