Trebali su mjeseci ugrijavanja da Boris Dežulović, kolumnist Oslobođenja, udari tamo gdje pravovjerne, zapravo najpravovjernije muslimane najviše boli. Zgriješi i spomenu Alaha, pa da stvari budu još i gore, spomenu i Reisa, sve onako kako najpravovjerniji misle da ih se ne bi smjelo spominjati. Iako se do sada u Oslobođenju Dežulović nije igrao s vjerskim i nacionalnim osjećajima najmnogoljudnijeg naroda u BiH, ta posljednja kolumna zasigurno je označila početak njegovog progona, jer, eto, došla su vremena kada je postalo nedopustivo da se „usred Sarajeva sprda sa islamskim svetinjama“. Stoga ne čudi što je nova njegova kolumna, nastavak prošle, u kojoj, Alahu hvala, ne uzmiče ni pedlja

Onaj Čije Se Ime Ne Spominje

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Ovaj put, veli, nije vic, nego se dogodilo jučer, ali kao vic. Elem, otišli oni na izlet na vrelo Bune i stavili maksuziju u hladnu rijeku, kad odjednom zagrmi, smrači se nebo, i začuše duboki glas odozgo.

- Stani, stani, stani - prekinuh ga ja. - Jel se to sad pojavljuje Onaj Kojemu Se Ime U Vicu Ne Spominje?

- A što ga ne bih spomenuo? - na to će on zbunjeno.

- Ne može - odgovorio mu ja. - Prošlu sedmicu si me uvalio u lijepi belaj. Napalo me od Avaza do Rijaseta, jer sam se zajebavao na račun Onoga Čije Se Ime U Vicu Ne Spominje.

- Zbog onoga o Chucku Norrisu i vjeronauku?!

- Da - rekoh.

- Pa dobro, to je uredu - nasmijao se Kožo. - Ne bih se ni ja na tvom mjestu zajebavao s Chuckom Norrisom.

- Ne pravi se lud, znaš ti dobro na koga oni misle.

- Ko?

- Pa Avaz i Rijaset - kažem mu ja. - Evo što kaže prepametni Enes Ratkušić  na internetskoj stranici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini: "Spuštanje Boga u grotlo ljudskih nesporazuma i gluposti nema ni umjetničko niti bilo kakvo drugo opravdanje, jer izaziva zasluženi revolt svakog vjernika, koji ga doživljava kao neprolaznu Veličinu, Gospodara svega što jeste. Upravo zato spominjanje Allaha u kontekstu jednog eminentno zemaljskog, međuljudskog problema, ne samo da nema nikakvog smisla nego je klasičan primjer primitivizma najgore vrste, a ne spisateljska inspiracija, kako je samo budale mogu doživljavati."

- Vazda sam ja govorio da si ti budala - prekinuo me Kožo. - A šta bogati, kad smo već kod budala, kaže Avaz?

- Kaže u Avazu premudri profesor Azem Feriz: "E baš hoće, udariće ti Krstić, Mladić na dijete, na ženu, na dedu, na nenu, ismijavat će ti Dežulović samog Allaha, dž.š., onako kako niko nikad u istoriji BiH nije. Ufurao se momčina da je hrabar, smije on usred Sarajeva da se sprda sa islamskim svetinjama. Momčino moja nabildana, ne treba za to nikakva hrabrost, onog kojeg su davno oborili na zemlju i izudarali do smrti nije hrabrost pritrčati i napucat ga još jednom u glavu. Zadnjih godina se i ne ismijavaju hrabri sarajevski novinari osim sa muslimanima, ni ti nisi mogao odoliti, a da ne spomeneš reisa ili Arziju."

- Dobro i kaže. Ajde što si Arziju spomenuo, ali reisa... - smije se Kožo. - I šta, sve zbog Chucka Norrisa?

- I zbog one zajebancije s pismom Muharema efendije Omerdića i monsinjora Petra Jukića, što su tražili od kantonalnog ministra prosvjete Emira Suljagića povlačenje odluke da se ocjena iz školskog vjeronauka ne računa u opći uspjeh. Inače će osjetiti dželal, gnjev... razumiješ?

- Kakav gnjev? - upitao me Kožo. - Čiji?

- Pa Njegov, shvataš? Napisao sam, onako u zajebanciji, da će, ako ministar Suljagić  ne povuče svoju odluku, poslati najezdu zmija i skakavaca. I ognjene strijele. I sedam godina suše i poplave. I gladi. I pomor sve novorođene djece.

- Ko? Chuck Norris?

- Ne zajebavaj, Kožo. Onaj Čije Ime Se U Vicevima Ne Spominje, jasno. A takva zajebancija, kako ono, "nema ni retoričko ni umjetničko niti bilo kakvo drugo opravdanje, jer takvo spominjanje izaziva zasluženi revolt svakog vjernika, koji ga doživljava kao neprolaznu Veličinu, Gospodara svega što jeste".

- Otkad je majketi on neprolazna veličina?!? - iznervirao se Kožo. - I gospodar... čega ono?

- Gospodar svega što jeste.

- E, to. Otkad je on gospodar svega što jeste?

- Tko? - zbunio se sada ja. - Chuck Norris?

- Znaš  ti dobro - napao me Kožo. - Onaj što će, kako si rekao, baciti ognjene strijele na Sarajevo ako Emir Suljagić ne povuče odluku o ocjenama iz školskog vjeronauka?

- Za muslimane jest - pomirljivo ću ja. - Njegova je riječ zapisana u Svetoj Knjizi i nije podložna zajebanciji i kritici.

- Koja riječ?

- Pa ta, da će u strašnome gnjevu na bezbožne baciti ognjene strijele.

- Zbog vjeronauka?

- Da, i zbog vjeronauka.

- Izvini, jarane, ali to ne piše u Kuranu, nego u današnjem Avazu. Čitao ja, da je reko to jučer u Blagaju.

- Bio je u Blagaju?! I šta je rekao, da će zbog odluke kantonalnog ministra baciti na Sarajevo ognjene strijele?

- Otprilike. Kaže... - uzeo Kožo Avaz pa čita - "ako i dalje budete dirali u vjeronauku, imat ćete sarajevsko ljeto na ulicama Sarajeva, isto kao što se protiv Mubaraka desilo egipatsko proljeće!"

- Uf. Pravo se naljutio.

- Aha. I još kaže, "neka na mjesto ministra Suljagića dođe neko ko ne mrzi muslimane i islam".

- E, sad?? - iznenadio se ja. - Baš je spomenuo Suljagića?

- Što ne bi? Pa nije Emir Suljagić Onaj Čije Ime Se Ne Spominje Na Danima Mevluda i Zikra.

- Kakvim Danima mevluda i zikra??

- Pa u Blagaju, na vrelu Bune. Htio sam ti reći odmah na početku, a ti si me prekinuo, da se reisovo ime ne spominje.

- Reisovo?! Reisa Mustafe Cerića?

- Jašta. Nego na koga si ti sve vrijeme mislio?

Neće im pomoći ni petica iz vjeronauka.

Ni reisu-l-ulema Chuck ef. Norris.

Boris Dežulović, Oslobođenje