Tijelo velikog romskog boema, umjetnika Kasuma Cane danas će posljednji put biti okruženo živima. Pogreb na groblju Markovo polje počinje u 10.00 ujutro. Ispraćamo dobrog čovjeka i velikog jebača. Na groblju neće biti muzike, jer Cana nije u organizacijskom odboru. Umjesto nekrologa, na ovom mjestu prenosimo tekst objavljen u Novom listu. Kasumovoj obitelji i svima koji su ga voljeli šaljemo sućut. Život ide dalje: mi nastavljamo u susret smrti, a Kasum je svoju već susreo. Ostaje u sjećanju i dobrim spominjanjima

U noći s ponedjeljka na utorak iz živih se ispisao Kasum Cana, slikar, pjesnik, prevoditelj, fotograf, romski aktivist. Kraj ga je, kažu, zatekao na nekakvom tulumu preko puta Zapruđa, zagrebačkog kvarta u kojem je živio i uživao počasti neokrunjenog kralja. U gradskim kuloarima i jučer su se pronosile nepotvrđene glasine o uzroku Canine smrti, kao da je u pitanju fundamentalni podatak koji će oslikati život ovog neponovljivog čovjeka. Gotovo nikom na pamet nije palo da je sa Kasumovim srcem pukla najvažnija spona koja je Zagrepčane vezala sa romskim svijetom, poslovično marginaliziranim i prepuštenim samom sebi.

Na forumima ispod vijesti o odlasku autentičnog romskog boema nanizao se nemali broj prostačkih komentara, koji je još jednom potvrdio bešćutnost društva koje nas okružuje. S takvima je Kasum za života lako izlazio na kraj, a u smrti izlazi još lakše. Ostavlja ih žive mizerne, da se guše u svojoj zloći, a on putuje dalje, u nepoznato. Ako iza smrti postoji kakav nastavak, sigurno je da Kasum Cana putuje sa širokim osmjehom na licu. Rijetko ga je napuštala životna radost. Pjevao je i onda kad bi drugi na njegovom mjestu plakali kao kišna godina. Teško da će u smrti, postoji li išta tamo, biti drugačiji.

O Caninim zaslugama za Rome najbolje mogu govoriti novinari gradskih rubrika, koje nije ostavljao na miru. Nekad su u pitanju bili "papiri" za ljude koje administracija nije računala u hrvatske državljane, nekad je u pitanju bila izložba, nekad koncert, nekad romski riječnik, nekad humanitarna akcija, nekad reakcija na mrziteljske izjave i postupke prema Romima. Nazivali smo i mi njega, kad god bi upao u kakav bizaran skandal, poput onog sa ukradenom slikom poklonjenom predsjedniku države. S tom slikom, inače, Cana nije imao ništa, ali nije se trudio demantirati vijesti koje su mu između redova dodjeljivale ulogu lupeža. Canin život bio je avantura u kojoj nije bilo mjesta za gubljenje vremena na takve trice. U utorak navečer izgubili smo dobrog čovjeka, koji nije krio svoje mane, niti se razmetao vrlinama. U njegove 43 godine stala su tri života. Neka mu je laka zemlja kojom će ga pokriti.

L. T. Novi list (www.novilist.hr) / Lupiga.Com