Ne laje pas radi sela, laje radi sebe - jer se boji, kaže poslovica koja savršeno opisuje posljednje akcije, odnosno životni trenutak političara kojeg Lupiga smatra zloduhom hrvatske politike. Riječ je, pogađate li?, o Vladimiru Šeksu, osječkom pravniku za kojeg niz svjedoka vremena tvrdi da je kao doušnik surađivao s jugokomunističkom tajnom službom UDBA. Svoj nemir pod zvijezdama Šeks je prije nekoliko dana "odlajao" u opskurnom nacionalističkom glasilu Hrvatski list. Čega se boji Vladimir Šeks pročitajte ovdje

Vladimir Šeks

Vladimir se Šeks, dakle, potužio da se nalazi na udaru novinara koji zastupaju "protuhrvatska stajališta", odnosno na meti "hijena", "pasa", "suradnika stranih agentura" i slično. Ove uvrede zabilježila je i prenijela većina hrvatskih medija, a Hrvatsko novinarsko društvo zbog takvog istupa tražilo je Šeksovu smjenu. U spomenutom razgovoru, međutim, od uvreda upućenih neimenovanim novinarima kudikamo su zanimljiviji dijelovi iz kojih se daju naslutiti razlozi Šeksove nervoze, odnosno politički smjer kojim Šeks kani udariti u bijegu od optužbi ugledne međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International. Podsjetimo, ova organizacija u svom izvješću navela je da postoji dovoljno dokaza da se protiv Šeksa otvori istraga koja će utvrditi njegovu eventualnu odgovornost za ratne zločine nad srpskim civilima, počinjene u Osijeku i ostatku istočne Slavonije.

Jedan od zanimljivijih odgovora Šeks daje na pitanje: "Zašto ga (Ivu Sanadera, op. a.) niste spriječili u progonu Branimira Glavaša, a bili ste stranački prijatelj i ratni drug Glavaša?"

- Ja nisam mogao spriječiti kazneni progon Branimira Glavaša. Bilo bi krajnje po mene samoubilački i beskrajno ludo da sam na bilo koji način utjecao na pokretanje kaznenoga progona Branimira Glavaša ili da sam bio u mogućnosti spriječiti pokretanje kaznenoga postupka, a da sam to odbio. Bilo bi to ludo i samoubilački zato što sam ja znao, a to je vidljivo i sada, da je bila i moja glava na pladnju. Ja bih, prihvaćajući da utječem na pokretanje toga postupka, bio prvi na redu, odgovorio je Šeks.

Šeks i Glavaš u uniformama

Njemu je jasno da je njegova glava na pladnju svaki put kad se potegne pitanje ratnih zločina u Osijeku i istočnoj Slavoniji. Svakom tko živi u gradu veličine Osijeka, pa i u gradovima većim od Osijeka, jasno je kojom brzinom se šire glasine o običnim i svakodnevnim stvarima, pa zvuči prilično nevjerovatno da Šeks baš ništa nije znao o akcijama svog stranačkog prijatelja i ratnog druga Branimira Glavaša. Naravno, želi li se uistinu dokučiti što je Šeks u ratnom Osijeku znao, a što nije - mjerodavne institucije morale bi povesti ozbiljnu i profesionalnu istragu, što Amnesty International i traži. Da su mjerodavne institucije htjele, mogle i smjele provesti istragu - davno bi je provele. Pa zašto je Šeks baš sad ovoliko nervozan?

Šeks, loza i piva

Zato što sjekiru s njegovog panja u rukama ne drže novinari. Dok na njih "laje", Šeks pogledava na drugu stranu, o čemu se ponešto može zaključiti iz njegovog odgovora na pitanje koje glasi ovako: "Na red ste ionako došli. Ali ja vas ne pitam zašto niste zaustavili kazneni progon Branimira Glavaša jer to ne smijete. No jeste li svjesni kako Glavaš uopće ne bi bio procesuiran da se Sanader nije počeo s njim politički obračunavati? Stoji li Sanader iza njegova progona?"

- Ja mislim da je sasvim treća ruka bila ključna i odlučujuća za pokretanje postupka protiv Glavaša. Nije to Sanader. To su iste one političke silnice i snage koje sada stoje iza moga pokušaja progona, odgovara Šeks.

Govoreći o "političkim silnicama i snagama" - on misli na predstavnike Europske unije, koji Hrvatsku po svemu sudeći neće pustiti u zajednicu europskih zemalja dok ne riješi unutarnje neprilike. Šeksa takozvani europski partneri očito doživljavaju kao ozbiljnu nepriliku, a jasno mu je kakav utjecaj oni imaju na premijerku Jadranku Kosor i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Zato je Šeks nervozan i zato psuje novinare. Želeći na svoju stranu pridobiti onaj dio narodnih masa koji na spomen sintagme "kriminalizacija Domovinskog rata" isključuje mozak, Šeks konstruira tezu da su napadi na njega zapravo napadi na cijelu Hrvatsku, njezinu noviju povijest i državnost. Sebe pritom naziva personifikacijom novije hrvatske povijesti.  

Ali kako pridobiti nacionaliste, kad je u njihovom sjećanju još tako živa ona televizijska snimka na kojoj Šeks izgovara naputke koji se imaju provesti u slučaju nacionalističke ikone - generala Ante Gotovine? Dok je Gotovina bio u bijegu, Šeks je gledajući u oko kamere izgovorio: "Locirati, identificirati, uhititi, transferirati." Rečeni problem naš junak pokušava sanirati već tjednima, tvrdeći da je samo prenosio zaključke Vijeća za nacionalnu sigurnost. Možda je uistinu bilo tako kako kaže, ali ova isprika teško da će mu pomoći da dopre do srca najvatrenijih Gotovinih sljedbenika. Šeksu je to jasno, pa stoga ne ostaje samo na alibiju. Na pitanje: "Ako Gotovina bude oslobođen, pa se susretnete vas dvojica u Zagrebu, što biste mu rekli?", on danas odgovara: "Što bih mu rekao? Prvo bih ga zagrlio i izljubio."

Vladimir Šeks: Nisam ratni zločinac

I tako, teče Šeksova borba s nevidljivim protivnikom i skupljaju se saveznici za nadolazeće obračune. Bude li međunarodni faktor bezuvjetno tražio Šeksovu glavu, a trenutačno sve govori da hoće, Jadranka Kosor bit će dovedena u ozbiljno iskušenje. Ona će zajedno s Glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem na koncu morati odlučiti što da se radi. Ukoliko Europljani na zahtjev Amnesty Internationala slučaj Šeks postave kao uvjet za zatvaranje pregovaračkog poglavlja o pravosuđu, Šeksova politička sudbina direktno će odrediti i sudbinu Hrvatske. Ostane li Šeks gore, Hrvatska će dolje. Padne li Šeks dolje, Hrvatska bi mogla gore. Držimo palčeve Hrvatskoj.

Lupiga.Com