Prljava „borba“ za izbor predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza poprimila je u medijima razmjere kao da se radi o događaju iznimno važnom za opstojnost države. Najgore je, ipak, u svemu tome što se nogometni čelnik bira između dvije opskurne osobe – Vlatka Markovića i Igora Štimca, što djeluje kao dvojba da li za ministra pravosuđa izabrati Renu Sinovčića ili Sinišu Šošu. Posebno je zanimljivo koliko su mediji stali na Štimčevu stranu, ne spominjući njegove nasilne ispade, navijačku podršku osuđenima za ratni zločin u Lori ili optužbe o ratnom protjerivanju Srba iz Splita

Prljava „borba“ za izbor predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza poprimila je u medijima razmjere kao da se radi o događaju iznimno važnom za opstojnost države, stoga je i Lupiga odlučila iznijeti svoj stav o toj "ključnoj" stvari.

Najgore je, čini se, u cijeloj priči, što se nogometni čelnik bira između dvije opskurne osobe – Vlatka Markovića i Igora Štimca, što djeluje kao dvojba da li za ministra pravosuđa izabrati Renu Sinovčića ili Sinišu Šošu.

Zanimljivo je, inače, koliko su mediji stali na Štimčevu stranu, „peglajući“ njegov imidž pa gotovo ispada kao da se radi o svecu. Homofob i naglašeni nacional-šovinist Marković je, istina, mnogima dosadio, no ukoliko mu je alternativa Štimac onda je možda i bolje da „vječito namrgođeni namćor“ iz Bugojna, koji loše govori hrvatski, ostane na čelnoj dužnosti u hrvatskom nogometu, kad već (na veliku žalost) nema „treće opcije“. Mediji izvlače Markovićeve mane, kojih je nesumnjivo mnogo, ali u usporedbi s Štimčevim djeluju prilično benigno.

Aktualni predsjednik HNS-a, nerijetko autor proustaških izjava, igrajući za Jugoslaviju namjerno je zabijao autogolove kako bi mrska mu država izgubila

Agresivna kampanja Igora Štimca, inače neuspješnog (bivšeg) predsjednika Udruge prvoligaša, svodi se, uglavnom, na optuživanje suparnika i njegovih ljudi raznim lupetanjima po medijima, kao i na „prozirnu“ demagogiju, te obećanja svega i svačega. „Skinut“ će on „s trona“ Dinamo, koji mu je toliko „omražen“ - da njegovoj sreći ne bi bilo kraja kada bi postao trener tog kluba. Svojevremeno mu je (karakterno i moralno isti lik) Zdravko Mamić u jednoj televizijskoj emisiji i ponudio tu funkciju (kojoj, realno, nije „dorastao“), no idila je ubrzo završila kad su obojica shvatila da Štimca na klupi „modrih“ ne žele, ne samo Bad Blue Boysi, nego i „obični“ navijači. Ukinut će, dalje, Štimac i nogometnu centralizaciju Zagreba, grada u kome, inače, tako često boravi i posluje. Čini se da će kad on dođe „na vlast“ sve biti idealno i krasno, stadioni će procvjetati kao u bajkama, a na tribinama će, umjesto navijačkih skupina, pjevati ptičice.

Mediji u ovoj predizbornoj kampanji uglavnom prešućuju ili tek onako uzgred navode Štimčevu „nasilničku narav“, koja je u bližoj i daljoj prošlosti itekako „došla do izražaja“ – od tučnjava u diskotekama, kafićima, narodnjačkom klubu „Ludnica“, do šamaranja suca u Rijeci, fizičkog sukoba s igračima Deportiva … Za neke je nepodopštine „zaradio“ prekršajne prijave i kazne, tužbe. Njegov politički angažman se, inače, vezivao uz „desnicu“, što mu je Torcida spočitavala transparentom: „Ja ustaša, ćaća komunista“.

 „'Ko o čemu, I.Š. o poštenju… Igore odjebi!“, transparent je kojem je Štimcu svoju "podršku" iskazala Torcida

Štimac je tijekom suđenja optuženicima (koji su pravomoćno osuđeni) za ratni zločin u Lori, dolazio u sudnicu davati im (navijačku) podršku. Optužbe na njegov račun za (ratno) protjerivanje Srba iz Splita su, pak, „pometene pod tepih“ … U priči o Štimcu svakako treba navesti i njegovo „gašenje“ kladionice Sport Tip, čime je oštetio poslovne partnere. Nakon svega je, naravno, ostala sumnja u poslovanje same kladionice, odnosno što se sve iza nje „valjalo“. I Štimčev menadžerski „opus“ ima „repove“ pa tako primjerice i „prodaja“ Darija Srne ukrajinskom Šahtaru. Postavlja se, naime, pitanje tko je sve u toj „transakciji“ sudjelovao. Iz USKOK-a su svojevremeno Novicu Petrača „priupitali“ za taj, ali i neke druge transfere.

Dodajmo ovome kako je u notesu Hrvoja Petrača, u kome su evidentirani njegovi prijatelji i poslovni partneri, a koji je policija zaplijenila za potrebe kaznenog postupka, naveden i Štimac. Njega, inače, (u najmanju ruku) ne vole neki bivši suigrači u reprezentaciji, kao niti navijači. Kad je najavljivao kandidaturu za predsjednika HNS-a, torcidaši su mu s tribina poslali poruku transparentom na kome je pisalo: „'Ko o čemu, I.Š. o poštenju… Igore odjebi!“. Ako sve ovo nije dovoljno članovima kluba obožavatelja Igora Štimca, u koji su prije svega „upisani“ (ne)sportski novinar(čić)i, dodajmo i kako je on svojevremeno predstavnike medija potjerao iz autobusa reprezentacije. No, oni svejedno obožavaju njegov lik i djelo.

Zdravko Mamić - još jedan ljubimac domaćih sportskih novinara

Navedimo s tim u vezi i Zdravka Mamića, koji je („sportske“) novinare više puta izvrijeđao, prijetio im … Oni mu nakon svega toga i dalje tepaju „Maminjo“, te svojim napisima stvaraju dojam da bi Dinamo bez njega odmah propao. Nije čudo što ti novinarčići „gutaju knedle“ kad ih on „postroji“ i „udari po njima“, jer su mnogi od njih od „Maminja“ i njegove družine imali koristi – od čašćavanja, darivanja, zapošljavanja … Sve to pokazuje koliko je današnje novinarstvo potkupljiva roba. A mamići (i štimci) imaju novca. Financijski je argument (milijuni eura koji se „slijevaju“ na račun HNS-a), očito i Markoviću (Mamiću) i Štimcu „zvijezda vodilja“ u borbi za (pre)vlašću, dok su izjave kako im je glavni motiv boljitak hrvatskog nogometa – priče za malu djecu (i „sportske“ novinare). Dodajmo svemu ovome kako smo o „Hrvatskoj nogometnoj ljigi“ već pisali …

Lupiga.Com
FOTO: Lupiga