Jedan od najvećih svjetskih novinara - danas na žalost pokojni - Poljak Ryszard Kapuśćiński svojedobno je proputovao Latinsku Ameriku i zabilježio svoja zapažanja o dijelu svijeta čiju politiku obilježavaju diktatori, državni udari, vojne hunte i slično. Njegova zapažanja zapanjujuće nalikuju situaciji kakvu danas imamo u Hrvatskoj. Na ovom mjestu donosimo vam presjek bilješki iz njegove knjige Lapidarij te ih stavljamo u odnos s hrvatskom svakodnevicom. Rezultat je uistinu zastrašujući. Svakako ne propustite

Boldani dio teksta predstavlja opaske genijalnog poljskog novinara, dok u zagradama dajemo na uvid hrvatske činjenice i situacije koje govore da mlada kandidatkinja za Europsku uniju nije odmakla daleko od bastardnih režima kakve je pri putovanjima Latinskom Amerikom opisao Kapuśćiński.

Ryszard Kapuśćiński

POLITIKA KAO ZANIMANJE ZA BOGATE

"Politika se u Latinskoj Americi tretira kao zanimanje za bogate. Funkcioner je bogataš. Partija je vrsta biznisa, a da bi se bavio biznisom, moraš imati kapital. Kada siromaha pitaju za političke poglede, on odgovara: "Nemam nikakve poglede, ja sam siromašan". Takvo razmišljanje rezultat je iskustva iz zemalja gdje je politika predstavljala profit, bogatstvo, bila izvor ogromnih dohodaka. Narod je samo gledatelj, svjedok koji se slabo orijentira, slučajan promatrač."

(Najbolji primjer koji će ukazati na sličnost latinoameričkog i hrvatskog razumijevanja politike jest svojedobna izjava Ratka Mačeka, HDZ-ovog spin doktora i bivšeg glasnogovornika Vlade: "Mislim da se visokom politikom ne bi smio baviti nitko tko nema kuću, dva auta i barem 50 tisuća eura ušteđevine. Tko će premijeru koji živi u stanu od 30 kvadratnih metara vjerovati da može rješavati probleme građana."

Najsvježiji, pak, primjer naglog bogaćenja političara jest gradilište Darka Milinovića, koji u rodnom mu Gospiću za svoju obitelj podiže omanju zgradicu. Milinović je pojasnio da je novac za gradnju uštedio, a ozbiljnija reakcija javnosti i poreznih inspektora očekivano je izostala.)

Milinovićeva enormna ušteđevina nezanimljiva je poreznicima

TRESU SE BRDA NE RAĐA SE NITI MIŠ

"Latinska Amerika: skreće pažnju da su politički događaji tu po pravilu plitki i površni. Površina je pokretna, uzburkana, a unutrašnjost, dubina - nepokretna, mrtvilo. Ovdašnje vlasti stvorile su moćne mehanizme samoobrane, koje vrlo slaba opozicija (opozicija je najčešće etičko-verbalna) ne može narušiti."

(Na ovom mjestu treba se prisjetiti koliko "povijesnih" političkih tema je u Hrvatskoj otvoreno u proteklih dvadeset godina, da bi stvari na koncu ostale iste. Uzmimo za primjer objavu Registra branitelja, objavu koja je za posljedicu imala dizanje cijelog represivnog aparata na noge. Slučaj je na koncu gurnut u zapećak medijskih interesa. Od objave Registra, Hrvatska nije dobila apsolutno ništa. Evidentno prenapuhan broj branitelja u Registru ostao je isti, a javnost se bacila na druge povijesne teme. Baš kao u Latinskoj Americi - površina pokretna, a dubina - močvara i mrtvilo.)

Marko Rakar uhićen je zbog, pokazalo se, neopravdane i ničim utemeljene sumnje da je objavio Registar branitelja. Istraga još uvijek traje, a u Registru je sve ostalo isto.

VRANA JE VRANI - DRUGARICA

"Karakteristična crta razvoja Latinske Amerike jest da jedna stvar nikad potpuno ne likvidira drugu, da 'novo' ne uklanja 'staro', da se borba između novog i starog ne završava uništenjem jedne strane, već kompromisom. Proces razvoja tu je proces slaganja, gomilanja, dodavanja. Samim tim, to je proces kumulacije napetosti koje se rijetko završavaju konačnim opuštanjem."

(Svjedoci smo niza smjena vlasti na državnoj, odnosno lokalnim razinama, smjena koje su obećavale svekoliko čišćenje i provjetravanje države. Nikad se, međutim, jedna strana nije u potpunosti usudila nasrnuti na drugu. Kao primjer nudimo činjenicu da nakon dolaska SDP-a na vlast 2000. godine nije provedena ozbiljna istraga protiv do boga sumnjivog Tuđmanovog savjetnika Ivića Pašalića ili pak drugu, koja kaže da nikad nije rasvijetljena uloga novinskog izdavača Ninoslava Pavića u famoznoj Aferi Grupo. Javnost ovu pojavu obično prati narodnom mudrošću koja kaže: Vrana vrani ne kopa oči.) 

U Hrvatskoj kao i u Latinskoj Americi, jedna stvar nikad potpuno ne likvidira drugu

DEMAGOGIJE

"Demagogije koje njeguju ovdašnji političari:

konzervativci, desnica - izjavljuju da je teško, ali da je svima teško, izlaz vide u jedinstvu, a to jedinstvo treba da se izrazi u okupljanju oko vlasti, u pomaganju i razumijevanju vlasti i slično.

kvazinaprednjaci - napadaju bogataše, strani kapital, govore o bijedi jednih i bogatstvu drugih, a poslije ne rade ništa. Izgaraju u pričanju, opijaju se pričanjem.

i na kraju, demagogija koju ćemo nazvati referišućom: npr. expose predsjednika republike - dvije stotine tiskanih stranica ispunjenih tisućama brojki, naziva, podataka, samo zato da bi se sakrilo osnovno - da nije urađeno ništa vrijedno."

(Iste demagogije koje je Kapušćinski upoznao u Latinskoj Americi građani Hrvatske imali su, pak, priliku upoznati tijekom aktualnog razdoblja ekonomske krize. HDZ-ova vlast poziva na jedinstvo, pojašnjavajući da je svima teško, a oporbeni SDP izgara u pričanju. (Šefu oporbe Zoranu Milanoviću posebno se omililo pričanje na latinskom jeziku.) Tisuće brojki, naziva i podataka, pak, svako toliko gura nam pod nos ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, ali još uvijek ne znamo tko je ubio novinskog izdavača Ivu Pukanića, pretukao novinara Dušana Miljuša ili poduzetnika Josipa Galinca. Policijske statistike Vladimir Faber svojedobno je usporedio s govnom u celofanu, zbog čega je promptno udaljen s operativne pozicije u MUP-u)

Tko je novinara Miljuša poslao u bolnicu još uvijek je nepoznanica

HEROJI NA TUĐI RAČUN

"Opasnost od stagnacije počiva, između ostalog, u tome što stagnacija rađa akomodaciju, što se unutar neugodnog sustava stvara ugodan podsustav, koji neki ljudi rado koriste. Pojavljuje se sloj parazita heroja koji su stupovi sustava, odnosno zainteresirani su isključivo za njegovo održavanje, jer im osigurava relativno ugodan život."

(Na ovom mjestu dovoljno je spomenuti samo neke od zaslužnika Domovinskog rata, vječne predsjednike braniteljskih udruga koji igraju onako kako svira politika, a zauzvrat su više nego dobro plaćeni. Sjetite se Josipa Đakića, Đure Dečaka, Tomislava Merčepa i drugih koji godinama žive isključivo od pozivanja na branitelje i Domovinski rat. U isto vrijeme članstvo njihovih udruga ne odlučuje apsolutno ništa.)

POPULIZAM, NAŠ I "LATINSKI" - SVAGDAŠNJI

"Obilježja populizma:

ambiguo - dvoznačan, čak višeznačan, nekonkretan, nejasan;

transaccional - politika licitiranja, ublažavanja suprotnosti, kolebljivost, paktiranje;

sin salida - politika koja ne vodi nikakvim konačnim rješenjima, koja ostavlja strukture nenaručenima;

demagogico - jezik naroda, a delanje - bez naroda, napadi na oligarhiju, samo verbalni, magloviti i obmanjujući."

(Sami ćete najbolje zaključiti ima li sličnosti između hrvatskog i latinoameričkog populizma. Promislite pri tom dobro o "politikama koje ne vode nikakvim rješenjima", "maglovitim i obmanjujućim napadima na oligarhiju" te "delanju u ime naroda, a mimo, odnosno protiv volje istog".)

O BIJEDI I SOLIDARNOSTI

Na koncu, donosimo i jedan zaključak velikog poljskog novinara i ostavljamo vam da o njemu razmislite koji trenutak:

"Bijeda je demorališuća. Ako trećina društva živi u bijedi, čitavo društvo je demoralizirano. Proizvod bijede su strah i kategorički imperativ, grozničavo sanjarenje, koji imaju za cilj izvući se iz bijede po svaku cijenu. Ograditi se prozorima limuzine, zidom oko vile, računom u banci. Bijeda pritiska i plaši. Razmekšava savjest i skraćuje perspektivu."