"Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima. Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori već pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru - a mnogi su imali svoju Loru, svoj Velesajam, Poljanu, Dravu - učinio mogućom ..." ovim riječima Boris Dežulović predstavlja svoju zbirku pjesama "Pjesme iz Lore" iz koje vam donosimo nekoliko odličnih primjeraka

Ovo što slijedi izvadci su iz intervjua kojega je povodom skorašnjeg izlaska Dežulovićeve zbirke pjesama 'Pjesme iz Lore' s njim za Slobodnu Dalmaciju od 4.listopada 2005. godine odradio Ivica Ivanišević:

Svi su očekivali da će debitirati urnebesno smiješnim romanom iz naše suvremenosti, a on je pobjegao u daleku prošlost i isporučio smrtno ozbiljnu knjigu "Christkind". Kada smo se nadali novome, podjednako mračnom naslovu, iznenadio nas je opako duhovitim romanom "Jebo sad hiljadu dinara".

Boris Dežulović očito ne kani odustati od svoje navade da iznevjeruje očekivanja književne javnosti; ovih mu dana u nakladi Durieuxa izlazi knjiga znakovita naslova "Pjesme iz Lore".

IVANIŠEVIĆ: Toponim iz naslova mogao bi sugerirati kako je riječ o zbirci zavičajne lirike, knjizi koja je neka vrst tople posvete zavičaju?

- Kad si me prije razgovora pitao kako bih označio ovu poeziju, rekao sam da su to brutalne domoljubne pjesme, iako mi se sad više sviđa ova tvoja definicija. To je zavičajna lirika po svojoj školskoj definiciji. Naš zavičaj, naime, jest Lora, koliko god se u udžbenicima i turističkim brošurama trudili prikazati ga kao arkadiju s Plitvičkim jezerima i koćaricama u zalazak sunca. Točno tu negdje, izvan turističkih, ali i naših svakodnevnih ruta, na početku autobusne linije koja upravo pjesnički vozi od Lore do Lovrinca, nalazio se mali, mračni logor na kraju grada za koji mi, eto, uporno nismo znali, i za kojega uporno ne želimo znati ni danas, zbunjeni i šokirani pred njegovom zloslutnom kapijom kao turisti kad na Rivi pitaju gdje je ta, kako se zove, Dioklecijanova palača. Jer palače imaju šiljate tornjiće i kanale s drvenim mostovima, i baš kao i logori, ne nalaze se usred grada.

IVANIŠEVIĆ: Iza naslova ne krije se samo zastrašujuća tema Lore. Predmet tvog interesa je zapravo mnogo širi. Kako bi, u najkraćem, predstavio svoju zbirku?

- Poezija zla, recimo, kao Cvijeće zla. Pustio sam Zlo da pjeva svojim riječima. Lora je samo sinonim za Zlo pred kojim smo zatvarali oči i spuštali rolete. Pjesme stoga nisu samo iz Lore i o Lori već pokušaj seciranja mentaliteta koji je Loru - a mnogi su imali svoju Loru, svoj Velesajam, Poljanu, Dravu - učinio mogućom. Istina je da je zbirka većim dijelom nastala poodavno i da je duže vrijeme u Recycle binu čekala trajno upokojenje, jer sam nakon 2000. godine vjerovao da je takvo Zlo mrtvo i da moje pjesme, kad ih već do tada nisam objavio, više nemaju smisla. Onda se dogodilo da je Zlo opet diglo glavu, dogodio se onaj sramotni Lozinin proces, i ja sam zbirku izvukao iz Recycle bina i dao je Popovićevu Durieuxu. Jebi ga, evo i ovih dana, petnaestak godina kasnije, junaci po krajinskim selima maltretiraju i ubijaju srpske starce, vrataru Rijeke vlastiti navijači skandiraju "Ubij Srbina!", šoveni su nekidan u Šibeniku demolirali eparhiju Srpske pravoslavne crkve. Isti susjedi što su u jednom splitskom neboderu uz kavu nadmoćno držali lekcije američkim rasistima zbog ignoriranja nesreće crnačkog New Orleansa, danas potpisuju peticiju za deložaciju Srpskog kulturnog društva iz njihove zgrade. Kako ništa na ovom svijetu nije slučajno, izlazak zbirke poklapa se i s obnovom suđenja za zločine u Lori, kao zgodan podsjetnik na pjesničku slobodu za koju smo se borili.

Ostatak intervjua potražite na ovom linku, a mi vam iz istog članka donosimo i nekoliko pjesama iz Dežulovićeve zbirke

    
DERBI

Šta se ovo čuje pita on mene
Ništa kažem utakmica
stadion je preko puta
Znam a ko igra pita on
Hajduk ko će
Ma ne to nego protiv koga
Protiv Inkera iz Zaprešića
E jest vam liga smije se on
da je Zvezda bio bi pun Poljud
znaš li ti kaže da sam ja
prije dvadeset godina bio
ovdje u vojsci baš u Lori
i na Poljudu sam tada bio
ono kad je Tito umro 1:1
je bilo kad ste svi plakali
Ajde baš lijepo kažem ja
a vi u Lori niste plakali
Nisam ja bogami smije se on
ja sam zbog Tita proplakao
tek noćas
Dobar je bio Drago
zamisli Hrvat a četnik
otišao poslije na razmjenu
u Pakovo Selo al nikad do
Pakova Sela nije došao.

JAMA

Gledala me kako da ti kažem
kao ona mala divlja svinja
što smo je ubili
u Lici ljetos
jebalo mater iste oči
isti pogled
ne gledaj me
dolje u jamu gledaj
okrenuo sam glavu
rekao sam joj
zapravo više u sebi
rekao sam
fakat jebiga
činim dobro djelo
jer
jebeš ti takav život
bez oca i
matere
I dan danas
zna mi doći u san
jebalo mater iste oči
isti pogled
pa se nasmije
kaže mi
zapravo više u sebi
kaže
Hvala.
 

ŠVABO

Vidi šta
ti je Švabo
gledaj čovječe
Nema to
kad Švabo napravi
nema tu smrti
Deset je godina
prošlo od Oluje a
Grundig radi kao da
smo jučer Lapac
oslobodili.
 
 
DIM

Kažu da su se Nijemci
poslije rata branili da
nisu znali što se vani
događa da nisu znali za
logore genocid i holokaust
građani maloga gradića
Dachaua kraj Münchena
recimo nisu imali
pojma ni o čemu
nisu kao ništa vidjeli
nisu kao ništa čuli
samo da su ćutili dim
ali nisu znali
da je to krematorij
da je to miris
ljudskih duša
Vama to možda zvuči
smiješno ali ja sam
svjedok da je to fakat
moguće evo cijelu
devedeset drugu ja sam
bio u Vojnoj policiji
u Lori i vjerovali
vi meni ili ne nismo mi
unutra imali pojma
što se vani događa
nismo imali pojma
ni o čemu
nismo ništa vidjeli
nismo ništa čuli
ma šta čuli nismo
mi od zapomaganja
ništa jebote
ni mogli
čuti.