IDEOLOŠKI RAT ILI TAŠTINA: Što je prelilo čašu splitskim čelnicima da su naglo postali alergični na kukaste križeve

Mašenjka Bačić

7. listopada 2015.

IDEOLOŠKI RAT ILI TAŠTINA: Što je prelilo čašu splitskim čelnicima da su naglo postali alergični na kukaste križeve

“Sa svastikom u Splitu više nema igranja. Ne želimo nikakve drugačije interpretacije jer je Split takav grad u kojem će jedan dio reći 'To je svastika', a drugi dio će reći 'To je umjetnička interpretacija'. Ne želimo polemike vezano za to. Nismo zaslužili takav oblik incidentne situacije”, rezolutan je bio ove subote splitski gradonačelnik Ivo Baldasar u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije. Zbunjeni gledatelj, koji nije stigao na početak priloga, već je upalio televizor u trenutku Baldasarovog odlučnog izlaganja, mogao je pomisliti da je splitski gradonačelnik “okrenuo ploču” i odlučio stati na kraj kleforašističkim tendencijama koje bujaju u mediteranskoj provinciji.

“Možda je Baldasar pokrenuo opsežnu akciju čišćenja kvartova od kukastih križeva i ustaških simbola koji krase mnoge splitske zgrade i zidiće. No daleko je to od incidenta”, mogao je pomisliti gledatelj prisjećajući se kako su u protekle dvije godine taj posao obavljali anonimni građani ne želeći se predstavljati zbog straha od reakcija svojih sugrađana. I grdno bi se gledatelj prevario i sam sebi nasmijao čuvši ostatak priloga u kojem se objašnjava kako je razlog Baldasarovog oštrog antifašističkog obračuna tek jedna umjetnička izložba konceptualnih umjetnika čiji je rad sadržavao svastiku kojom su autori, kako su izjavili, željeli pokazati da porijeklo ovog džainističkog simbola ustvari znači nenasilje i život.

Ušato U
Protekle dvije godine ovaj su posao obavljali anonimni građani ne želeći se predstavljati zbog straha od reakcija svojih sugrađana (FOTO: Facebook/Prijavi-fašističke-simbole-u-Splitu)

Nije Baldasar jedini u gradskoj administraciji koji je pokrenuo ideološki rat protiv sumnjivih simbola. Pridružio mu se u tome i prvi čovjek splitske kulture, pročelnik Siniša Kuko. Onaj šutljivi, nenametljivi gradski službenik od kojeg novinari u posljednje dvije godine riječi nisu mogli izvući oko bilo kojeg pitanja pa čak ni onog najvažnijeg u mandatu ove garniture – kulturne strategije. 

No jedno umjetničko djelo izvađeno iz konteksta prelilo je čašu samozatajnom splitskom pročelniku koji izgleda u sebi skuplja i gradonačelnikovo koketiranje s NDH putem blagoslova spomeniku bojni “ljupkog” naziva Rafael Boban. Za one koji ne znaju riječ je o postrojbi čiji su pripadnici nasilno ulazili u stanove u istoj ulici, gdje je ovaj postavljen. Tu je i izmišljanje tradicije u vidu murala Frani Tenti kojeg je blagoslovio gradski kotar “Pujanke”. Sve je to, čini se, pročelnik Kuko skupljao u sebi u zadnje dvije godine pa je na svom Facebook profilu oštro osudio i svastiku i ustaštvo:

“Dakle, svastika u Splitu, Hrvatskoj i Europi nikada nije postojala do Hitlera, a samo s njim i nacizmom je bila otada asocijativno povezivana. Uostalom, slično je i s ustaškim ušatim 'u'. Prema tome, nepostojanje ičega doli negativne polastoljetne tradicije od Drugog svjetskog rata je očigledno kod nas. A svastikino religijsko-civilizacijsko značenje na Srednjem i Dalekom istoku ne korelira ni danas niti je ikada koreliralo s njihovim negativnim (nacističkim) značenjem kod nas ili u Europi, i još će se mnogo vali odbit o splitsku rivu ispred podruma prije negoli se njezino značenje bude moglo povezati s nečim pozitivnim... Sa svastikom smo veoma familijarni, ali isključivo u negativnom kontekstu. Isto tako, u Splitu, na hajdukovom stadionu, ono nije imalo elemenata prerformansa protiv neznam koga, valjda haenesa... Njezino orisivanje na travnjaku Poljuda nije imalo nikakve insinuacije na demokraciju, slobodoumnost, antifašizam i/li perforamns nego je bila čista provokacija radi provokacije nacizmom. Tim više, ludo je i potpuno nepotrebno afirmirati svastiku u Splitu u njezinom izvornom istočnjačkom religijsko-civilizacijskom značenju, prije će njezino isticanje značiti daljnji nastavak relativiziranja nacizma i ustaštva, istovremeno i provokacije radi provokacije (naizgled spontane, ali prije u službi nečijoj na lokalnoj razini, ne nužno fašističkoj)... I na kraju, mislim da svastika, svastikica i gomila ušatih 'u' ionako ima i previše iscrtanih po Splitu, a pritom, one nisu isprovocirale ili reafirmirale dosad neko pozitivno ozračje, poboljšanje društvene klime, unaprijeđenje odgoja mladih (maturanti i danas većinski misle da endehazija nije bila nacistička tvorevina),... Nije u pitanju kultura, umjetnost, subkultura ili nezavisna kultura nego kontrakultura. E pa nazdravlje nam bilo”.

Ivo Baldasar
Poznato lice na plakatu naknadno cenzurirane izložbe (FOTO: Facebook/Adria-Art-Annale)

Tako je ovaj nekadašnji splitski gimnazijski profesor povijesti rekao odlučno “NE” ustaštvu i svastici u rodnom mu gradu, smetnuvši s uma pritom da se baš nedaleko od podruma, gdje je izložba postavljena, nalazi niz svastika iz 305. godine. Da je gradonačelnik svoju borbu započeo s kukastim križevima jasnom porukom, a pročelnik ponovio lokalnu povijest, možda bi im se i moglo progledati kroz prste i kazati: “Šta će, jadni, omaklo im se”.

Ovako, možemo se tek zapitati jesu li opravdavanjem cenzorskog postupka ravnateljice gradskog muzeja koja je zabranu pokrenula, splitski gradonačelnik i pročelnik kojeg je postavio, tek politički nezreli pošto im se sada smije cijela država zbog izložbe koju bi inače posjetio zainteresirani krug Splićana ili su možda ipak proradile neke taštine pa je naslovni plakat s Baldasarovim likom ipak bio presudan u cenzuriranju izložbe.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/Adria-Art-Annale

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".