„Svi na more“ – slogan je susjeda s druge strane Jadrana koji nije poziv za sunčanje na plaži, već apel za obranu mora i morskog dna od novih bušenja najavljenih od strane multinacionalnih naftnih kompanija. Od Sicilije, preko Puglie i Calabrije, do Barija i Riminija, mnogi su Talijani (i gosti na odmoru) formirali lance, držeći se za ruke, u simboličkom otporu zbog najavljenog širenja naftnih korporacija. Jedan od argumenta je da stanovništvo od ove aktivnosti nema nikakve koristi, jer sav profit odlazi kompanijama. No, postavlja se pitanje koliko ova borba ima smisla jer s druge strane Jadrana – u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Grčkoj i Albaniji ova tema nije na "dnevnom redu".

S talijanske su strane Jadrana (mare Adriatico) mnoge ljetne destinacije odmora pretvorene u mjesta borbe protiv najavljenih bušenja u moru. Od Sicilije, preko Puglie i Calabrije, do Barija i Riminija, mnogi su Talijani (i gosti na odmoru) formirali lance, držeći se za ruke, u simboličkom otporu zbog najavljenog širenja naftnih korporacija i njihovih interesa. Radi se o invazivnom projektu koji bi u kratko vremena nanio veliku štetu – ribarima i ribarenju, turističkom sektoru, okolišu, a time i cijeloj populaciji duž obale, tvrde organizatori ovog protesta, među kojima je politička stranka „5 stelle“ na čijem je čelu poznati komičar Beppe Grillo. Ona je pokrenula ovaj vid otpora pod motom „Dalje ruke od našeg mora“. Cijeli kolovoz protkan je ovim akcijama, sa onom završnom, 30 kolovoza u Bariju.

Uz njih je i Greenpeace Italia koji se godinama bori protiv naftnih bušotina, a čiji aktivista Luca Iacobini preko tamošnjih medija poručuje: „Da bismo izvukli malo nafte, dovoljne tek za nekoliko mjeseci potrošnje, riskiramo da nepovratno narušimo prirodu i bacimo na koljena temeljne sektore lokalne ekonomije, kao što su turizam i održivo ribarenje.“

"Riskiramo da nepovratno narušimo prirodu i bacimo na koljena temeljne sektore lokalne ekonomije, kao što su turizam i održivo ribarenje" (ILUSTRACIJA: Facebook/GreenPeaceItalia)

Zanimljivo je što o ovome kažu znanstvenici. Nalaze kako je Italija seizmički veoma osjetljivo tlo, te bi svako bušenje, i ste strane, predstavljalo veliku opasnost. O tome se ne govori, kao da se ništa ne zna (više o ovom aspektu govori Maria Rita D'Orsogna, fizičarka, a detalje možete pročitati i na ovom linku).

Naravno, kampanju su podržale mnoge lokalne organizacije, posebno ekološke, ali i male općine, te regije kao što su Calabrija i Sicilia. Na nogama su i neki talijanski europarlamentarci. Cijelu zamisao nazivaju „ekološkom bombom“. Dok se do 2019. godine planira 19 novih offshore platformi, Italija šuti, a Europa nastavlja s projektom, bez obzira na argumente o narušavanju morskog eko-sustava i posljedice po turizam.

U međuvremenu su otkrivene i prve žrtve narušavanja eko-sustava - kornjače i delfini. Istraga je pokazala da su stradali u području istraživanja koje je vršila norveška korporacija Spektrum. Ovo je ipak potaknulo pojedine gradonačelnike i organizacije da se mobiliziraju i pokrenu ad hoc kampanju koja je startala na plaži u Riminiju, u čemu im je pomogao europarlamentarac Andrea Zanoni. On je već u europskom parlamentu postavio važna pitanja vezana za istraživanja u moru, dobivši pritom obećanje Janeza Potočnika, povjerenika EU za okoliš da će uzeti u razmatranje postavljena pitanja te dobiti „pojašnjenja“ o ovom pitanju s hrvatske strane. 

Aktivisti Greenpeace Italia cijelo ljeto su u akcijama duž turističkih mjesta. Mnoge su komune na nogama, mali gradovi vezani uz more, kao Abruzzo čija je administracija donijela odluke kojima će se suprotstaviti novoj invaziji korporacija.

Aktivisti Greenpeacea u akciji (FOTO: Facebook/GreenPeaceItalia)

Nije nikakva tajna da platforme ne priliče rivijeri. Bitka za rivijeru traje s druge strane Jadrana već dobre tri godine. Pokrajina Rimini je uputila tada Ministru okoliša zvanično pismo, u kojem upozorava na sve štetne posljedice postavljanja platformi, te upozorava kako u momentu kada se cijela Europa deklarira za obnovljive izvore energije, vlada kreće u suprotnom smjeru. Na ove stavove podsjeća u novom krugu kampanje predstojnica ureda za okoliš pokrajine Rimini, Stefania Sabba.

Možda jednako važan argument jeste taj da stanovništvo od ove aktivnosti nema nikakve koristi. Sva zarada, sav profit odlazi 100 posto naftnim multinacionalnim kopmanijama (osim ono malo uloga kojeg država dobije za koncesije). Puno (potencijalne i stvarne) štete za malo novca.

Prema pisanju Corierre della sera Italija je na pragu odluke da ne dopusti nova bušenja u moru, zbog opasnosti od zagađenja mora i okoliša, izražavajući žaljenje što takvih odluka još uvijek nema s druge strane Jadrana – u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Grčkoj i Albaniji.

Tako Stefano Agnoli piše: „ Ne samo Hrvatska već skoro cijela obala – Crna Gora i Grčka, objavile su međunarodne pozive za istraživanja u moru, potragu za plinom i naftom u njihovim vodama. Uskoro će ih slijediti i Albanija. Ugovori s kompanijama među kojima su ENI, Edison i drugi mogli bi postati operativni već 2018. godine“

Odluka još uvijek nema s druge strane Jadrana – u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Grčkoj i Albaniji.(FOTO: Facebook/GreenPeaceItalia)

Nema sumnje da su akcije zelenih, ekologa i ambijentalista, te političkih stranaka (kao što je 5stelle) doprinijele da se talijanska vlada i Senat odluče za zabranu. Argumentima kojima su se usprotivili davanju mora u koncesiju naftnim korporacijama nije manjkalo patriotizma, alternativnih stavova, ali ni sentimenta. Evo jednog od tih, koje je izgovorila Rosa D'Amato, zastupnica u Europskom parlamentu (članica 5 stelle): "Mediteran... Ne postoji more kao što je ovo. Predstavlja samo 0,82 posto morske površine u svijetu, ali sadrži 4 do 18 posto svjetske morske biorazličitosti, u njemu živi 17.000 raznih vrsta (od kojih njih 28 žive samo u njemu). Važno je mjesto opstanka crvene tune, morskih kornjača, bijele psine. Tu živi osam vrsta kitova, te delfini i svi su oni u opasnosti. Utjecaj čovjeka na okoliš, klimatske promjene, pretjerani izlov, onečišćenje i groznica za crnim zlatom. Sateliti nam pokazuju moguće naftne crne mrlje, što su gubici ekvivalentni tisućama tona. Sada sve to stiže i na naš Adriatik! Pronašli su rezerve nafte od tri milijarde barila. Količinu za 20 bunara. Italija je rekla NE, ali Hrvatska upravo prodaje koncesije. Europa šuti, mi nećemo!" 

„Dalje ruke od našeg mora“, kažu dakle s druge strane Jadrana. A mi? S ove, naše strane Jadrana ne vidimo još niti znake javnog protesta. Vlada je donijela odluke o davanju koncesija. Predviđeno je (za sada) 70 platformi, ponude se prikupljaju do 3. studenog, a potpisivanje ugovora predviđeno je za proljeće 2015. godine. Ono malo ekologa koji su se pojavili u javnosti preslab je glas, a napadaju ih oni koji bi razvoj po svaku cijenu, izlaz iz krize sada i odmah – bez javnih rasprava i sagledavanja razvojnih strategija.

U vrijeme kada je ekološka svijest razvijenija nego ikad, u Hrvatskoj jedva da se razgovara o trijumfalistički najavljenoj potrazi za naftom u hrvatskome Jadranu. Početkom travnja, Vlada je raspisala natječaj „za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na Jadranu“. Na konferenciju u Zagreb, gdje je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak otvorio natječaj, stigli su predstavnici četrdesetak naftnih kompanija, među kojima i one najsnažnije, Exxon, Gazprom, Shell, Lukoil, Total, Edison, Turkish Petroleum, JP Nippon... O čemu se zapravo radi i zašto nema reakcija pitali smo ekološkog aktivistu Vjerana Piršića.

"Era fosilnih goriva završava" - Vjeran Piršić (FOTO: Novilist.hr)

„Ako i ne otvaramo temu mogućih nesreća, izgubimo li u turizmu samo deset posto zbog negativnog publiciteta, koji je već krenuo, toliki novac nećemo nadoknaditi zaradom od nafte. Važno je osvijestiti da je nezagađeni jadranski okoliš kvaliteta i resurs sam po sebi. S tog stajališta, štetni su svi ugovori o eksploataciji nafte u Jadranu“, govori Piršić koji smatra da alternativa itekako postoji.

„Hrvatska je u ovome dijelu svijeta jedna od posljednjih država koja se očajnički bori da ostane na fosilnim gorivima. To je naprosto pogrešna strategija. Osnovna je teza da najrazvijenije zemlje svijeta – Njemačka, Švedska, Danska, Kalifornija na primjer – vode sustavnu tranziciju u postfosilno društvo. Era fosilnih goriva završava. Ne moramo crpiti do zadnje kapi nafte. Zelena ekonomija nije više stvar nekoliko američkih i kanadskih hipija – to je ozbiljan biznis, koji raste četiri posto godišnje«, objašnjava Piršić.

U javnosti su rijetke debate na ovu temu, pogotovo kada se radi o alternativnim, održivim izvorima energije. Jednu od rijetkih može pogledati ovdje. 

Pozovimo stoga opet u pomoć talijansku stranu. Komisija za zaštitu okoliša Gornjeg doma talijanskog parlamenta usvojila je zaključak kojim se traži ukidanje dijela zakona, usvojenoga u kolovozu 2012. godine, a kojim se dopuštaju bušenja u Jadranu, na više od 12 milja od obale, zbog traganja za naftom. Naftne kompanije , istaknut će potpredsjednik Komisije Aldo Di Biagio, imaju interesa za istražna bušenja jer i na tome mogu zaraditi. 

„Političari, kao i institucije na svim razinama, u Italiji, ali i u Hrvatskoj, imaju zadaću, ali i obvezu, djelovati zajedno za opće dobro i kroz zakone koji moraju biti precizni i učinkoviti. Važno je i da se, pa i u Hrvatskoj, senzibilizira javnost, dakle da bude informirana o pitanju koje bi moglo ugroziti prirodno bogatstvo kakvo je Jadransko more“, kaže Di Biagio.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/GreenPeaceItalia