Koliko puta ste na internetu vidjeli kako se neka potencijalno zanimljiva tema pretvara u kaljužu zahvaljujući bezbrojnim komentarima koji na kraju nemaju veze s komentiranim? Internetski fenomen trolanja nešto je što postoji od prvih dana interneta. I dok je u početku trolanje bilo tek duhovito odmicanje s teme, s rastom bespuća interneta, ono se pretvorilo u vrijeđanje po svim osnovama, samo kako bi taj netko izrekao i svoje, mahom bezvrijedno mišljenje. Naravno, u moru smeća, ima i nekoliko bisera, a trolanje koje ne prelazi granicu dobrog ukusa vrijedna je vještina. No gdje je granica i tko je to određuje? 

U novom vrlom svijetu virtualne stvarnosti, prema onoj poznatoj da je mišljenje k'o šupak, naime, svi ga imaju, sada svatko anonimno, bez velikih posljedica, bar po sebe, ako ne već po osobu koju trola, može izbaciti sve što želi. Trolanje uključuje objavljivanje upisa kojim se želi isprovocirati kolege komentatore, uglavnom netočnim i besmislenim upisima kako bi se poremetio tijek rasprave.

"Biti šupak zato što možeš", definicija je trolanja prema Urban Dictionaryju, a jedno od rijetkih istraživanja pokazuje kako su troleri doista poremećeni ljudi. Ne postoji tema na koju oni nemaju što za reći, a sredstva za to se ne biraju.

U anonimnom svijetu brišu se moralne inhibicije i socijalne norme kojim se regulira ponašanje u normalnim situacijama (FOTO: Flickr/StianEikeland)

Sadizam, psihopatija i manipulacija karakteristike su najizraženije kod internet trolova prema istraživanju kanadskog Sveučilišta u Manitobi provedenom prije dvije godine u kojem je sudjelovalo 1.215 korisnika raznih foruma. U istraživanju "Trolovi se samo žele zabavljati" uspoređivani su testovi ličnosti trolova s njihovim internet upisima, gdje je utvrđeno kako je trolanje ozbiljan i poprilično mračan fenomen, a ne samo neobavezno sarkastično čavrljanje slučajnih sudionika virtualne mreže.

Sadizam se pokazao kao najistaknutija osobina trolera, a psiholozi Erin Buckels, Paul Trapnell i Delroy Paulhus internet trolanje smatraju virtualnom manifestacijom svakodnevnog sadizma. 

"I trolovi i sadisti osjećaju sadističko zadovoljstvo zbog patnje drugog. Sadisti se samo žele zabaviti i internet je njihovo igralište", ističu psiholozi. Iako se možda očekivalo kako su troleri i narcisi, odnosno samo "tužni ljudi koji zapravo vape za zagrljajem i priznanjem", istraživanje je pokazalo suprotno. Narcizam se nalazi nisko na ljestvici osobina koje troleri posjeduju, oni ne "žicaju" pažnju, već ih samo zanima uživanje u boli koju drugom nanose, što objašnjava zašto ih iskazana patnja samo potiče na daljnje trolanje. 

Fraza "don't feed the trolls" (ne hranite trolove) postoji otkad trolova ima, a ovim istraživanjem je i dokazana kao najučinkovitija. Želite li se riješiti trola, jednostavno ga ignorirajte. 

Čini se najbolje rješenje (ILUSTRACIJA: pixabay.com)

Također je utvrđeno kako je pretjerana upotreba tehnologije povezana s antisocijalnim ponašanjem. Kako bi ostvarili svoje ciljeve, oni skloni antisocijalnom ponašanju više zloupotrebljavaju virtualnu stvarnost. No, neki psiholozi smatraju kako preveliko korištenje interneta vodi k antisocijalnom ponašanju, što bi značilo da se značajan dio mladih generacija pretvara u psihopate. Ovo je prvi put u ljudskoj povijesti da postoji univerzalan anoniman prostor izražavanja, gdje je lako potražiti istomišljenike. Tako se mogu razviti i dijelovi ličnosti koji bi inače ostali skriveni od naše okoline. 

Anonimnost, zbog čega toliko volimo internet, velika je vrijednost trolerima. Tu dolazi do deindividualizacije, psihološkog fenomena privremenog gubitka identiteta, koji je uočen i u aktivnostima kao što su igranje kompjutorskih igara, role-playing, "utapanje" u masi, pogotovo huliganizam. Čak i ako nisu posebno skloni sadizmu, trolanje izvlači najgore iz pojedinca, jer se u anonimnom svijetu brišu moralne inhibicije i socijalne norme kojim se regulira ponašanje u normalnim situacijama.

I dok povremeni pogled na neke internetske rasprave u nama stvara osjećaj gnušanja te se postavlja pitanje kakvi to ljudi žive pokraj nas, istraživanje psihologa Johna Sulera još je 2004. godine pokazalo kako većina trolera vodi dvostruki život, odnosno jedan u virtuali, a drugi u stvarnom svijetu. Dok na internetu troleri sebi dopuštaju ponašanje koje uključuje sve vrste vrijeđanja i ponižavanja, pogotovo ako se nađu u sličnom okruženju, jednom kada ugase kompjuter, svoj virtualni identitet ostavljaju za sobom. U svom trolerskom ponašanju ne vide ništa loše, upravo zbog efekta gdje mogu napraviti jasnu razliku između sebe "online" i "offline".

To se djelomično pokazalo u slučaju koji je potresao Veliku Britaniju prije dvije godine, kada je trol putem Twittera uznemiravao roditelje nestale Madeline McCann. Brenda Leyland četiri je godine trolanjem zagorčavala McCannovima život, optužujući ih kako su oni krivi za nestanak kćeri. Susjedi su je opisivali kao simpatičnu susjedu koja je redovito išla u crkvu, a iza zatvorenih vrata dnevno je objavljivala i po 50 trolerskih upisa. Čitav slučaj završio je tragično nakon što je novinar Sky Newsa našao Leyland i suočio je s njenim postupcima, a nekoliko dana kasnije njeno tijelo pronađeno je u hotelu. Počinila je samoubojstvo, a kasnije je utvrđeno kako je bolovala od psihičkog poremećaja.

Kada ugase kompjuter, svoj virtualni identitet trolovi ostavljaju za sobom (FOTO: pixabay.com)

U Hrvatskoj takvih ekstremnih slučajeva nije bilo, kod nas se trolanje i dalje najjače odvija u širem medijskom prostoru, gdje je internet tek jedno od sredstava komuniciranja. Tako bi po definiciji trolanja, Željka Markić mogla nositi titulu najpoznatijeg domaćeg trolera svojim neumornim komentiranjem marginalnih svjetonazorskih tema kojima zagađuje javni diskurs. Njenom usponu prema trolerskom tronu kumovali su upravo mediji dajući joj prostor za izbacivanje pogrešnih informacija, samo kod nje ne postoji odmak između njene "stvarnosti" i one koja ju okružuje. Ona, kao i neki troleri, ima agendu i pametno se služi medijskim resursima.

Osim trolera koji to rade samo kako bi zadovoljili svoju mračnu potrebu, na internetu postoje čitave vojske trolera, koje vrijedno tipkajući promiču određeni cilj. S obzirom da je dostupnost internetu teško ukinuti ili ograničiti, trolanje, odnosno zatrpavanje mreže s nepotrebnim diskusijama jedan je od načina kako utjecati na javno mnijenje. Poznato je kako Rusija ima vojsku trolova koja se pokazala izrazito jakom prilikom intervencije u Ukrajini. Britanski Guardian tada je objavio članak u kojem administratori te web stranice tvrde kako je u tijeku bila orkestrirana proruska kampanja. Nije Rusija tu iznimka. Osim kineskih državnih trolova, u dokumentima NSA-e koje je dostavio Edward Snowden stoji kako i Britanija ima sličnu vojsku. U dokumentu imena "Umjetnost zavaravanja: Trening nove generacije online operacija" prikazan je način kako najbolje diskreditirati sugovornika. 

Prema onome što vidimo pod tekstovima na domaćim internetskim medijima, možemo zaključiti da i u Hrvatskoj postoji vojska „partijskih“ trolova (što u funkciji simpatizera, a što u funkciji stranačke mladeži), koji u skladu s interesom svojih stranaka bivaju upregnuti kada se govori o pojedinim temama. Na njihovu sreću o trolovima se u administriranju komentara na velikoj većini hrvatskih medija nitko ne brine tako da u „raspravama“ koje se povedu nimalo ne nedostaje uvreda i kleveta koje ostaju bez ikakvih sankcija.

BITNA JE SAMO „KLIKANOST“: Neobuzdano sipanje mržnje u komentarima nije nebitan problem

"Želimo izgraditi cyber čarobnjake", stoji u uvodu priručnika kojim se potiče agente kako "sakriti stvarnost" tako da je zamaskiraju, prepakiraju, prikažu je lažnom, ismijavajući je i povezujući lažan sadržaj s temom. 

Stoga ne vjerujte svemu na internetu, odnosno informacije konzumirajte "sa zrnom soli". Da citiramo Ivu Andrića, najveća budala nije onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Flickr/GageSkidmore