U ovoj zemlji radnički je raj, dalo bi se zaključiti svakodnevnim pregledom hrvatskih medija, u kojima se ni u jeku rasprava o prijedlogu novog Zakona o radu, toj temi ne pridaje nikakva značajnija pažnja. Kao da nas se ne tiče naša vlastita budućnost. No, da ne bi ostalo na tome, vrijedan prilog javnoj raspravi i pokušaj senzibiliziranja javnosti ova je video reportaža u produkciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) u kojoj se analiziraju negativne posljedice promjena radnog zakonodavstva. Zaključak je da je ono što sigurno donosi „fleksibilizacija“ tržišta rada – nesigurnost – te da se radnicima crno piše. Pogledajte zašto!

Posljednjih mjeseci svjedočimo postupku promjena Zakona o radu i posvemašnjoj&neobjašnjivoj nezainteresiranosti javnosti za tu temu. Pod izlikom fleksibilizacije tržišta rada zakonodavac namjerava pogodovati poslodavcima na način da osnaži nesigurne oblike radnog odnosa, poput agencijskog rada, otvarajući put za dokidanje uobičajenog radnog odnosa - rada na neodređeno. Jasno je kako „fleksibilizacija“ ide na štetu radnika. Dosadašnji ZOR, primjerice, dopuštao je radni tjedan od 40 radnih sati uz osam prekovremenih, dok je novi prijedlog predviđao povećanje na 56, odnosno 60 radnih sati tjedno.

„Fleksibilizira se radno vrijeme na način da se ono raspoređuje u potpunosti po nahođenju poslodavca. Olakšava se otkazivanje, a otežava sindikalno organiziranje, otežava se pristup sudu, ograničava se pravo na štrajk“, objasnit će u video prilogu Ena Knežević iz Centra za edukaciju, savjetovanje i informiranje, zaključivši da se radnicima crno piše.

Branka Jagatić iz udruge Roda u prilogu će dodati kako će planirane zakonske izmjene ugroziti prava svih građana na tržištu rada, a da će samohrane majke biti iznimno ugrožena skupina. Naime, ukoliko se ostvari nakana da se poslodavcu oslobode ruke u određivanju radnog vremena, samohrane majke uopće neće moći planirati svoje privatno vrijeme i usklađivati posao s majčinskim obavezama.

„Ako poslodavci sami donose odluku o preraspodjeli radnog vremena, čemu onda sindikati“, upitat će se Gabrijela Galić, novinarka Novog lista koja ima dugogodišnji staž u praćenju sindikalnog organiziranja u Hrvatskoj. Promjene će, smatra Galić, itekako utjecati na to radničko pravo.

U prilogu BRID-a, govori se i o zloglasnom agencijskom radu. Tvrdi se da će doći do poplave takvog rada te će ponuditi objašnjenje zašto smo upravo uz agencijski rad logično vezali pridjev „zloglasni“. Radi se o tome da takav oblik rada donosi potpunu nesigurnost radnicima.

„Takvi su radnici jeftiniji, lakše ih se ucjenjuje, rade s nižom razinom prava i u strahu su za svoju egzistenciju zbog čega uglavnom šutke trpe i pristaju na sve zahtjeve poslodavca“, tvrdi se u prilogu te napominje kako agencijski rad više nije praksa samo malih poduzetnika, već i državnih tijela. Zanimljivo je i da je čak 90 posto od novosklopljenih ugovora koje su u posljednje vrijeme potpisale žene, zapravo ugovori na određeno vrijeme, iako vlasti tvrde da je rad na određeno gotovo pa rijetkost u hrvatskim okvirima. Što se pak tiče agencijskog rada on se do sada mogao prakticirati na maksimalni rok od godinu dana, a novim prijedlogom taj je rok utrostručen, dok se zakonskim mjerama namjerava dati „podrška“ i zapošljavanju na određeno vrijeme.

Inače, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) nastala je 2012. godine i bavi se zaštitom radničkih prava te promicanjem demokratskog procesa odlučivanja i ekonomske demokracije među radnicima. Ovaj video prilog BRID je napravio uz potporu Rosa Luxemburg Stiftunga.

 

 

 

Lupiga.Com