Situacija na ulicama Istanbula nekoliko sati prije, po svemu sudeći neuspjelog, državnog udara nije pokazivala nikakve znakove da se sprema nešto veliko. Turci su išli za svojim poslovima, skrivali se od vrućine, koja je ovih dana u najvećem turskom gradu paklena, dok su rijeke turista obilazile istanbulske znamenitosti. Uobičajeno užurbani grad od 14 miliona stanovnika tek su navečer oko 22 sata potresli zvuci pucnjave, preleti helikoptera i vojnih aviona u niskom letu. 

Isprva nikome nije bilo jasno što se događa i tek kasnije se počela širiti informacija kako je turska vojska, kojoj je cilj očuvanje ustava, pokušala izvršiti državni udar i s vlasti skinuti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Vojska je, dakle, preuzela stvari u svoje ruke, riješena da prekine 14 godina dugu vladavinu kontroverznog Erdoğana, poznatog po autokratskom načinu vladanja, prožetog islamizacijom zemlje s višedesetljetnim iskustvom sekularne politike.

Nije bilo lako prepoznati podržavaju li državni udar ili podržavaju Erdoğana (FOTO: Hina)

Građani Istanbula ubrzo su izašli na ulice, mahali turskim zastavama, ali nije bilo lako prepoznati podržavaju li državni udar ili podržavaju Erdoğana. Neuobičajeno za to vrijeme, oko pola sata iza ponoći, s obližnje džamije začula se i molitva. Hodža je pozivao na smirenost i nenasilje, ali je u isto vrijeme apelirao na ljude da izađu na ulice i podrže Erdoğana. Isto se, kažu, događalo i u većini istanbulskih džamija, čime se jasno pokazalo na čijoj strani stoji islamska zajednica. U jednom trenutku čulo se i glasno skandiranje „Alahu ekber“ i „jihad, jihad“, što je u tom trenutku zvučalo poprilično jezivo.

Sekularno raspoloženi Turci su, činilo se, bili zbunjeni situacijom, ali podržavaju skidanje Erdoğana s vlasti, posebno ako se uzme u obzir da je slika Mustafe Kemala Atatürka u svim državnim uredima, a upravo se Erdoğan pokazao kao vrlo uspješan u uništavanju Atatürkove ostavštine, odnosno u uništavanju demokratskog i sekularnog društva koje je Atatürkov proizvod.

I u 2 sata poslije ponoći vojni avioni su i dalje nadlijetali Istanbul u niskom letu stvarajući jezive zvukove, što je potrajalo sve do jutra. Nijedan avion ni helikopter koji je kontrolirao istambulsko nebo nije imao uključena svjetla. Bili su sablasno mračni.

Upravo se Erdoğan pokazao kao vrlo uspješan u uništavanju Atatürkove ostavštine, odnosno u uništavanju demokratskog i sekularnog društva koje je Atatürkov proizvod (FOTO: Hina)

Obični ljudi koji su u izašli na istanbulske ulice bili su uplašeni, ali i pomalo sretni što postoji nada da će završiti vladavina Erdoğana, koji u Istanbulu i nije najomiljeniji. Učas su se počele stvarati gužve ispred trgovina, koje su najnormalnije radile kasno poslije ponoći, ali ipak se nije moglo osjetiti ni paniku ni strah da će sljedećeg dana nestati vode ili potrebnih namirnica.

„Erdoğan down“, pokazujući palcem na dolje, govori nam na povratku radnik osiguranja u univerzitetskom kampusu na Bosporu u kojem smo smješteni. Saopćio nam je to mirno i sa smiješkom, objašnjavajući da je bilo i vrijeme da se to dogodi.

No, ipak strah među ljudima je bio vidljiv jer je tursko društvo izuzetno podijeljeno. Strahovalo se od mogućnosti građanskog rata između policije koja podržava Erdoğana i vojske koja, prema mnogima, štiti sekularnost države i ustav. Mnogi se i do ovog trenutka nisu snašli, ne znajući što je ovo bilo, ostavljajući mogućnost i da su pokušaj puča organizirali ljudi bliski Erdoğanu i da se radilo o igrokazu koji ima poslužiti predsjedniku da sada počisti sve koji mu ne odgovaraju pod optužbom za izdaju. Neki čak tvrde da iza svega stoje članovi Erdoğanove stranke, ali da se radi o dijelu frakcije koja je protiv njega.

Daleko od Taksima, život je tekao mirno (FOTO: Hina)

Ovdje, naime, vojska uživa veliko poštovanje kod naroda, pogotovo jer se vojsku percipira kao zaštitnika sekularnosti u turskom društvu, što je Erdoğan pokušao uništiti nametanjem tvrđeg načina prakticiranja vjere. Ipak, Turci i danas prakticiraju liberalni islam i vrlo im je bitno da država i religija ostanu podijeljene. Pogotovo je tako u gradskim sredinama, dok podrška islamizaciji i samom Erdoğanu najviše dolazi iz unutrašnjosti.

Dio vojske je, inače, nezadovoljan jer Erdoğan nije bio oštriji prema kurdskim radikalnim grupama, a poznato je i da su nastale podjele i unutar same vojske. Postoji i dio vojske koji je izuzetno islamistički i spreman je podržati Erdoğana u svim njegovim namjerama. Tu leži i dio razloga zašto je u zadnje vrijeme ugled vojske kod dijela naroda ipak dosta pao.

Istovremeno u kvartovima koji su daleko od Taksima, život je tekao mirno. Osim trgovina radili su i kafići, klubovi, i sve je izgledalo kao i nekog drugog petka navečer. Tek tu i tamo ulicom bi prošlo nekoliko automobila iz kojih se mahalo turskim zastavama, a čiji su vozači stiskali „trubu“.

Neki su priliku iskoristili za snimanje selfija s vojskom u pozadini (FOTO: Hina)

„Nadam se samo da neće biti panike i da će se sve brzo završiti bez krvi i građanskog rata“, objašnjava nam jedan od zbunjenih ljudi.

Naši turski domaćini iznenađeni su načinom na koji je sve izvedeno, jer su se postavljala dva ključna pitanja. Prvo pitanje je što ako skinu Erdoğana - tko će doći na njegovo mjesto i što će oni napraviti s korumpiranim sistemom koji je Erdoğan instalirao u proteklih 14 godina. Drugo je pitanje, što ako državni udar propadne, što se izgleda i dogodilo, te hoće li to biti opravdanje Erdoğanu da uhiti sve oporbene političare i aktiviste koji mu nisu po mjeri i na taj način uspostavi diktaturu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina