HRVOJE NA LJETNIM GUMAMA: Sramota ljudske vrste u Saboru
ritn by: Hrvoje A. Belamarić
20. 05. 2015.
Prošli tjedan u Saboru se odvijala prava drama. Na dnevnom redu nisu bile plaće saborskih zastupnika nego diskriminacija jedne populacije odraslih ljudi kroz Zakon o dječjem doplatku i inkluzivnom dodatku. Oni imaju 27 godina, ali su još uvijek djeca – radi se o osobama s invaliditetom o kojima skrbe roditelji. Izmjenama Zakona o dječjem doplatku 2008. godine, uskraćeno im je pravo na naknadu od pišljive 831 kune, dok onima koji su pravo ostvarili prije te godine, doplatak nije diran. Zadnjih sedam godina niti jedna Vlada nije napravila ništa da se ovaj dodatak omogući i tim ljudima, iako se radilo o krajnjoj diskriminaciji. Naprotiv, SDP-ova Milanka Opačić htjela je izmjenom zakona zadržati takvo stanje. Razlog uskraćivanju ovog iznosa od samo 11 milijuna kuna godišnje je što jadna država više novca nema. Nisam imao vremena da kopam kao hrčak po kanalizacijskim papirima da vidimo koliko zarađuju naši saborski zastupnici, koji inače u javnosti kotiraju kao nametnici; imaju naknadu za odvojeni život od sestre, brata, žene, ljubavnice itd., i njihov nas odvojeni život godišnje sigurno više košta nego djeca koja trebaju dječji doplatak, makar ona više nisu djeca. To je takva ljudska sirotinja i onda im uzimamo i to malo i pravimo se „toše“.
Zanimljivo je što u cijeloj ovoj priči ni oporba nema pojma kako poentirati. Pa čak ni drug Tomislav Karamarko, koji bi htio sutra biti premijer. Jedna čista, elementarna pristojnost svakog političara koji pretendira na vlast jest da prvo uvažava najslabije i najnemoćnije, i da simpatizere oporbe koju vodi nagovori da glasaju za njih. Iako su se HNS i HDZ usprotivili SDP-ovom prijedlogu da se diskriminacijski odnos zadrži, Karamarko se nije udostojio doći u Sabor.
U ovoj priči ima još jedna zanimljiva pojava, a to je gospodin Peđa Grbin, koji je branio Opačićkin prijedlog. Visok je to čovjek, visokog obrazovanja, ali nažalost i velikog poltronstva. Volio bih vidjeti Peđu Grbina kako brine o djetetu s teškim invaliditetom ili odrasloj osobi, bar dva dana u tjednu. To bi mu bio rad za opće dobro. Isto bih volio vidjeti i kad su u pitanju drugi saborski zastupnici, tu mislim i na predsjednike klubova zastupnika HDZ-a ili SDP-a, pa i gospodina Karamarka; da svaki tjedan dva puta pomažu osobama s invaliditetom. Neka ih stave na WC, neka ih otuširaju i neka rade sve ono što rade njihovi roditelji. Tek onda bi imali sasvim drukčiji dojam o dječjem doplatku i svim ostalim socijalnim primanjima za koje oni misle da guše ovu državu, koja će se raspasti zbog 800 kuna. Koliko smo ovih dana potrošili novca na razne obljetnice, od antifašista do fašista, pa nitko ne pita koliko to košta? A još nas čeka Kolindin ili Milanovićev slet povodom 20. obljetnice Oluje, s „jakim“ oružanim snagama , koje se sastoje od dva pilota i jednog aviona. Iskreno, nemam ništa protiv proslave Oluje, ali imam protiv toga da će se na taj dan puno jesti i piti na račun države, koja "nema dostupna sredstva" za osobe s invaliditetom, a ponaša se kao da smo Sjeverna Koreja i da nas cijeli svijet prati. Mislim da se i Europskoj uniji od Hrvatske i njenih gluposti već diže kosa na glavi.
Markicu Andričića nitko od političara nije obišao (FOTO: Novi list)
Zanimljivo je i da u toj državi nitko od političara nije obišao obitelj Markice Andričića. Radi se o stopostotnom invalidu, koji u potpunosti ovisi o tuđoj pomoći, a zbog nakaradnog je zakona s 27 godina izgubio pravo na dječji doplatak. Markica je vezan za krevet i tek se vrlo malo može koristiti kolicima. Prošli tjedan je skoro doživio kraj, jer su mu došli isključiti plin i struju. Zašto je to sad toliko bitno? Zato što mu struja treba da bi mu madrac mogao masirati leđa, da ne bi imao rane od cjelodnevnog ležanja u krevetu. On nema nikakvu cirkulaciju i zato mora imati upaljeno barem plinsko grijanje da mu ne bi bilo hladno. Koliko sam uspio vidjeti iz priče o ovoj obitelji, Markica živi s majkom, o kojoj je u potpunosti ovisan i ona mu pruža apsolutno sve. Zato je čudno što je gospođa Ana Butković iz Ministarstva socijalne politike i mladih, u HTV-ovoj emisiji Hrvatska uživo - htjela je i morala braniti svoje ministarstvo - tvrdila da su oni Markičinoj majci pomogli i dali koliko su mogli te da joj stalno pomažu. Ovaj slučaj zato pokazuje kako sustav ne funkcionira - osobama s teškim invaliditetom treba sustavno riješiti njihova primanja, a ne rješavati probleme od slučaja do slučaja, jer tako se sustav socijalne skrbi raspada.
Za kraj se vraćamo na početak priče o spornom zakonu koji je u prvom dijelu prošlog tjedna izazvao prijepore u Saboru i doveo do toga da SDP bude suzdržan oko zakona koji je pisala njegova vlada, dok su se zbog iste stvari HNS i HDZ (čija je bivša vlada proizvela diskriminaciju) našli na istoj strani. Imamo sreće, naime, da se u priču uključila inicijativa Siniše Bosanca "Pomozimo djeci s invaliditetom". Bosanac i drugi roditelji u sličnoj situaciji su uzeli stvar u svoje ruke, jer, nažalost, savezi osoba s invaliditetom šute. Ne govore o temama koje muče njihove članove iz prostog razloga jer su dobro plaćeni iz državnog proračuna. Dakle, (juuupi!!!) Zoran Milanović je u petak našao snage i volje da primi ljude iz Inicijative "Pomozimo djeci s invaliditetom". I još jedan "juuupi!": premijer je priznao da o toj temi, o problemu dječjeg doplatka ili inkluzivnog dodatka - nema pojma. I, što je zanimljivo, zamolio je svoju ministricu da izvoli do rujna napraviti Zakon o dječjem doplatku i o inkluzivnom dodatku, kojim će se ukloniti razlika između osoba s invaliditetom koje su zatražile pravo na ovih osamstotinjak kuna prije i poslije 2008. godine. Da mi je tada bilo biti muha u kabinetu premijera i gledati gdje se skriva Milanka Opačić! Je li bila ispod stola ili ispod stolca? Iz pouzdanih izvora, naime, znam da je ministrica Milanka Opačić iz Vlade i Ureda premijera otišla vrlo ljuta. Čudom se čudim zašto. Nadam se da će ubuduće i drugi premijeri posvećivati malo veću pažnju i pokazati veće znanje o potrebama osoba s invaliditetom. Toliko od mene.
P.S. Ovaj tjedan idem u Šibenik - ne na odmor, nego snimam znakoviti dokumentarac koji ćete tek vidjeti. Kotrljači, zapaljivih guma i uz miris dima, ako vidite Milanku Opačić, pozdravite je!
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".
zar zaista postoji takav idiot koji je ikada vjerovao u ovu vukordinu rvacku?