DRUGA STRANA JADRANA: Ljetne terase s kojih više ne dopiru nikakve melodije
Nakon što je 1989. godine Hotel Jadran posljednji put primio goste, do sredine devedesetih u njemu su živjele izbjeglice, a danas zjapi devastiran i prepušten zubu vremena. Stotinjak soba s impresivnim spiralnim stubištem, ljetna terasa s koje se pruža prekrasan pogled na srednjodalmatinske otoke te velika dvorana za ples, danas su tek tužan podsjetnik na zlatne dane tog modernističkog bisera arhitekture. Njegova sudbina slična je brojnim hotelima-ruševinama na Jadranu, koji zbog neriješenih vlasničkih odnosa i lokalnih politika, i dalje nemaju neku jasnu viziju revitalizacije. Slučaj je to i s hotelom Krvavica, koji je za vrijeme Jugoslavije služio kao odmaralište za djecu s respiratornim problemima. Danas je u vlasništvu države i jedino što podsjeća da se tu nekad orio dječji smijeh, jest velika terasa na kojoj smo zatekli lokalnu djecu kako igraju na nogomet. Više o ovoj priči pročitajte na ovom linku.
Kada su se u Srbiji desile demokratske promene oktobra 2000. pri nekoj poseti nekog iz EU, sa Đinđićem na sastanbku bila je izrečena rečenica (ako je verovati izvoru sa kojeg sam ovo saznao): "Ništa što je iz prošlog perioda ne sme preživeti". S obzirom kakva se privatizacija potom dogodila i dalje se događa u Srbiji, sasvim mogu da zamislim da je rečenica zaista izgovorena. A to je vidljivo i na svetskom planu: padom jednog zida u Berlinu, i potom padom Sovjetskog saveza, Zapad se uzneo u ideji kako je "pobedio" komunizam. Prvo: koji komunizam?! Radilo se o socijalizmu. A drugo, ta pobeda: ona se mora ostvariti na SVAKI način, ona ne može imati izuzetke, a izuzetkom se smatra i najobičnija fabrika koja, bože me oprosti, dobro posluje a izgrađena je i zasnovana u socijalističko vreme. Dakle, sve što je iz tog vremena MORA biti uništeno. Beogradska fabrika IMT (Industrija mašina i traktora) godine 1988. proizvela je 40.000 (četrdeset hiljada) traktora od kojih mnogi i danas oru njive diljem bivše Jugoslavije. Pre pet godina fabrika je oterana u stečaj, pošto je već dugo tavorila u bedi i nepostojećoj proizvodnji, jer su iznenadno njeni direktori, šefovi, radnici... zaboravili kako se prave traktori. Tako će i tužni hoteli iz ove reportaže biti slavodobitni dokazi Zapada kako je "pobedio" a ustvari oni su memento mori čitave jedne civilizacije čiji smo mi, žitelji brdovitog Balkana, samo mali deo.