Talijanski pjesnik i učenjak, rodio se 20.7.1304. godine u Arezzu, a umro 18.-19.1374. godine u Arqua kraj Padove. Pravo mu je prezime bilo Petracco, ali ga je kasnije latinizirao u Petrarca .
Prvi je veliki pjesnik humanizma, te najutjecajniji autor ljubavne psihološke lirike.
Sin je prognanoga firentinskog notara koji se 1312. godine preselio u Avignon, tadašnje papinsko sjedište.
Studirao je pravo u Moutpellieru i Bologni gdje se sprijateljio se s velikim suvremenikom Boccacciom, ali, budući da je zaključio kako su mu tadašnji profesori i njihove knjige nedovoljni, odlučio se sam obrazovati. Neko je vrijeme živio na dvoru u Avignonu, ali ga je zgađen prilikama na njemu zauvijek napustio te je radi obrazovanja proputovao Italiju, Grčku i Francusku. Nekoliko je godina proveo u Parizu i Pragu kao ambasador milanske velikaške porodice Visconti.
Njegov sudbonosan trenutak dogodio se na Veliki petak, 6. ili 10.4.1327. godine u Avignonu, kada se sreo s udatom ženom Laurom de Sades. Ona je bila njegovo nadahnuće, mit, simbol pjesničke slave, neispunjiva žudnja i uzrok unutrašnjeg razdora tijekom više od 30 godina. Ona je postala glavno lice "Karconijera", djela trajne umjetničke vrijednosti.
Godine 1341. bio je okrunjen lovorovim vijencem u Rimu, a htio ga je kao pjesnika i pisca istim takvim vijencem okruniti i Pariz.