Od ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine Holodomor kao genocid nad Ukrajincima prepoznale su gotovo sve članice Europske unije. Za to je možda i najzaslužniji zaboravljeni velški novinar Gareth Jones. On je, naime, jedini zapadni novinar koji je mogao slobodno tumarati Staljinovim Sovjetskim Savezom. Jones je dvaput otet. Prvi put doslovce, što ga je i koštalo života, a drugi puta - posmrtno. Za života su ga iskoristili nacisti, a gotovo stoljeće kasnije, mira mu ne daju ni Ukrajinci. Naime, upravo je on na Zapad donio vijest o masovnoj gladi što je pogodila dijelove SSSR-a. „Bio je ključan u tome, međutim, perfidno je iskorišten od strane ukrajinskih ultranacionalista”, objašnjava za Lupigu njegov pranećak Philip Colley tumačeći kako kada citiraju Garethove tekstove redovito odsijeku dijelove koji govore o gladi u drugim dijelovima SSSR-a, prikazujući na taj način da su Rusi namjerno glađu ubijali samo Ukrajince.
Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje izražavaju oštar protest zbog preimenovanja Tivatske ulice u Pljevljima u ulicu Branka Krvavca, vojnika JNA koji je poginuo u agresiji na dubrovačko-hercegovačko područje u Hrvatskoj u oktobru 1991. godine. Smatramo da se radi o postupku protivnom Zakonu o spomen obilježjima Crne Gore i primjeru negativnog istorijskog revizionizma. Objavljeno je da je Krvavac, kao pripadnik JNA, izgubio život na dubrovačko-hercegovačkom ratištu dok je pružao pomoć ranjenom komandiru. Agresivan napad JNA na Dubrovnik, u kojem su učestvovali pretežno građani Crne Gore, najveća je sramota naše države u novijoj istoriji. Svi treba da znaju da demokratija odavno ne znači samo puku vladavinu većine, već da zahtijeva obzir prema ljudskim pravima svih.
Ovogodišnje izdanje festivala pružilo je fantastičnu kombinaciju osobnih i intimnih filmova te onih više angažiranih i političkih. Kao i uvijek, ZagrebDox je aktualan, ne bježi od kontroverzi, niti od zauzimanja stava, a ujedno je i jedan od onih festivala gdje je već samo uvrštavanje filma u program garancija kvalitete. Festival pratim od samog njegovog početka, a ovogodišnje izdanje mi je bilo možda i najbolje do sada. Glavnu nagradu Veliki pečat dobio je tuniški film „Četiri kćeri“, a nagradu publike izraelsko-palestinski „Jedina zemlja“. Upravo su ta dva filma i meni osobno favoriti s ovogodišnjeg festivala. „Četiri kćeri“ intiman je portret jedne tuniške obitelji - majke i četiri kćeri - dvije su ovdje, a za dvije na početku samo doznajemo da su “nestale”. Na mikro razini, u sferi osobnog i obiteljskog, ocrtava se političko i ideološko stanje društva u Tunisu od razdoblja prije revolucije, za vrijeme i poslije. Fascinantan, kompleksan i potresan film.
TROJICA KOLEGA S KALAŠNJIKOVIMA: Kako su 1991. ugasili dopisništvo Borbe u Zagrebu
ZDENKO FRANJIĆ, KRALJ UNDERGROUNDA: „U Ministarstvu kulture su mi objasnili da sam komercijala“
IZRAELSKI NOVINAR GIDEON LEVY: Posijano sjeme mržnje
EKO-ANKSIOZNOST: Djeca su s pravom gnjevna, i roditelji i mediji čine ih živčanima
Novice
U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“
"Bez ikakvog okolišanja, Domovinski pokret u maniri Crvenih Kmera otvoreno prijeti ne samo kolegicama i kolegama iz Novosti, nego i drugim medijima, i to kroz najavu uvođenja hrvatstva po njihovoj mjeri. Očito im nije dovoljno što se 1990-ih spaljivalo…
SRĐAN „GRANDPA GURU“ JEVĐEVIĆ: „Jebeno je kad te tako na ekranu ogole pred svima“
400 STABALA ZA 400 UBIJENIH ŽENA: Park Bundek postaje mjesto sjećanja
PRELILO ČAŠU: Češka u pokušaju borbe protiv alkoholizma
D &K
HRABAR I BESKOMPROMISAN: Eto, takav je bio naš Bojan Tončić
„Čujemo se“, zadnje je što mi je napisao Bojan Tončić. Bilo je to nedavno, dogovarali smo da piše neku temu za Lupigu i par detalja je zahtijevalo da se još jednom čujemo. Jutros iz Beograda stiže vijest od koje se teško oporavlja, vijest koja puni oči…
VODA PAMTI: Dan kad je moj otac odlučio da preplivamo Sanu
NEMOJMO ŠUTJETI: 19. 4. 2024. Gdje smo?
EMOCIJA CRTE: O tajni crteža
Lupiga TV
MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad
Muzički potpis Novog Sada, varoši koja je, u ono izblijedjelo vrijeme, brojem duša svakako spadala u drugu Jugoslavensku ligu, kao da se iz petnih žila trudio da svoj zadani novum ne iznevjeri. Ne samo muzički. Negdje od sredine šezdesetih godina pa sve…
VENI VIDI VICI: Film o nedodirljivosti privilegiranih na korak je do remek-djela
„GRANDPA GURU“: Priča o čovjeku koji je proživio dva života, a možda će i treći
AUTOR DISKOGRAFIJE EX-YU PUNKA i NOVOG VALA: „Ako danas imaš malo tvrđi tekst, mediji će te ignorirati“
Hiperlink
CRNOGORSKE UDRUGE: „Protivimo se nazivanju ulice po vojniku JNA poginulom na dubrovačkom ratištu“
SLAVOJ ŽIŽEK: Svet pesnika i dželata
PUCAJTE, MI I DALJE DRŽIMO ČAS: „Ja sam Dinko Gruhonjić. A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić!“
STAŠA ZAJOVIĆ: „U Srbiji djeca ne znaju za Srebrenicu, ali znaju da je Mladić heroj“
DRAGO BOJIĆ O ANDREJU NIKOLAIDISU: Pisac na strani progonitelja
ANA LALIĆ POVODOM GNJUSNE HAJKE: „Vaspitana sam da se pred siledžijama ne povlačim“
KREIRANJE HAJKE: Kako je profesor matematike postao ratni zločinac?
KAD CIPELARI AVDO AVDIĆ: Jebeš tekst bez izmišljotina
• Citat dana •
“Istina je najdragocjenija stvar koju imamo. Služimo se njome štedljivo”