„Destinacija je tek drugi dan bila napisana kredom unutar vagona. Tog 10. juna 1944. nitko nije znao što je Auschwitz, znali smo da je destinacija, ali nismo znali kako i šta. Prvo smo bili u Trstu, a onda smo trećeg dana bili u Auschwitzu. Bio sam osam mjeseci u logoru. Ja smatram da sam imao prekrasan život. Ako ti u sebi ne možeš zamisliti nešto zločestije i okrutnije od onoga što sam već proživio i preživio, onda je svejedno što će ti se poslije dešavati. Bio sam dijete kada sam to spoznao. Hvala Auschwitzu što sam sretan čovjek“, glasio je uvod Olega Mandića, publiciste i počasnog predsjednika Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Opatije, na okruglom stolu „Različiti pristupi interpretacijama povijesti Holokausta, genocida i drugih ratnih zločina iz Drugog svjetskog rata“. Kao jedanaestogodišnji dječak Oleg Mandić zatvorio je iza sebe vrata Auschwitza i tako postao živuća enciklopedija jedne povijesne tragedije.
„Neprijatelji iz čista mira“ paralelna je biografija Zorana Milanovića (rođ. 1966.) i Andreja Plenkovića (rođ. 1970.). Vrlo zanimljivo i čitko ju je napisao Tomislav Krasnec koji je od srpnja 2011. bio dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa. U kasnu jesen prošle godine Krasnec i Večernji list planirali su da knjiga o netrpeljivosti Plenkovića i Milanovića iziđe za vrijeme predizborne kampanje. No, predsjednik RH iznenadio je brzim izborima, a pogotovo objavom da će biti premijerski kandidat SDP-a, pa su izdavači morali požuriti te su uspjeli otiskati knjigu netom prije parlamentarnih izbora. Krasnec je razgovarao s 50 sugovornika koji su poznavali ili Plenkovića, ili Milanovića, ili obojicu i koji su pristali razgovarati off the record, tako da ostanu anonimni. Na taj je način Krasnec dobio istinitija i svestranija svjedočenja nego da je tražio da ljudi govore javno, imenom i prezimenom.
Babama i dedama mora da su izgledali upravo strašno. Toliko da se ni jedan prolaznik ne bi osvrnuo sve da ih pomete cijeli vod policijske konjice. Ništa više simpatija nisu izvlačili niti među političkom elitom. Tako je to bilo krajem sedamdesetih na ulicama Londona. Što je tek moralo biti u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu? Recimo 1980. godine, kada maršal umire, narod je bez goriva, SIV obezglavljen, SUP dezorijentiran... A ti klinci u poderanim hlačama, s čudnim frizurama ... Šta je sljedeće? Isto se valjda zapitala i redakcija emisije „Neobavezno” na RTV Beograd koja je te 1980. godine sišla na ulice kako bi zabrinutim roditeljima, kulturnim radnicima i proletarijatu odgovorila na pitanja „Šta je pank, kakva je njegova ideologija i kakve ličnosti su pankeri?”. Stoga su poslali svoju ekipu da prošeta Beogradom, posjeti danas legendarni Cepelin, parkić kod Moskve i druga okupljališta prepisana ravno iz bilješki milicionera.
MALI OGLASNIK VELIKOG SRCA: Ovdje se ništa ne prodaje ili mijenja, nego isključivo poklanja
LIBERALNE GREŠKE: Što nam kratka povijest srpskog tranzicijskog konteksta govori o hrvatskom?
ZONA INTERESA: Jedan od najstrašnijih horor filmova ikada, a bez ijedne eksplicitne scene nasilja
DANAŠNJA HRVATSKA: Zemlja koja ima milijarde za besramnu pljačku, a nema sto eura za nekog da Miru okrene i očisti
Novice
YANIS VAROUFAKIS: Zašto mi je zabranjen ulaz u Njemačku
Dok pišem ove redove, zabranjeno mi je ne samo da kročim na nemačko tle već i posebno da preko video linka učestvujem na bilo kom događaju u Nemačkoj. Zašto? Pre mesec dana, moj nemački izdavač Verlag Antje Kunstmann mi je poslao mejl u kom me upozorava…
FENOMEN DANAŠNJICE: Gdje nas vodi politička pasivnost?
SELEKCIJA ISTINE: Kako se kroje nacionalni mitovi?
U MANIRI CRVENIH KMERA: „Domovinski pokret prijeti medijima i najavljuje uvođenje hrvatstva po njihovoj mjeri“
D &K
„PAMTIM TO KAO DA JE BILO DANAS“: Kako se zakotrljala Top lista nadrealista
Novembra 1979. godine počeo sam uređivati i voditi Primus, trosatnu emisiju koja se od osam ujutro emitovala na Drugom programu tadašnjeg Radio Sarajeva. Prva autorska rubrika koju sam uveo imala je naslov Top lista nadrealista. Smislio sam je u ljeto…
CRNOGORSKE UDRUGE: „Protivimo se nazivanju ulice po vojniku JNA poginulom na dubrovačkom ratištu“
HRABAR I BESKOMPROMISAN: Eto, takav je bio naš Bojan Tončić
VODA PAMTI: Dan kad je moj otac odlučio da preplivamo Sanu
Lupiga TV
MALI PREGLED: Što ste propustili na festivalu koji ne bježi od kontroverzi i zauzimanja stava?
Ovogodišnje izdanje festivala pružilo je fantastičnu kombinaciju osobnih i intimnih filmova te onih više angažiranih i političkih. Kao i uvijek, ZagrebDox je aktualan, ne bježi od kontroverzi, niti od zauzimanja stava, a ujedno je i jedan od onih…
MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad
VENI VIDI VICI: Film o nedodirljivosti privilegiranih na korak je do remek-djela
„GRANDPA GURU“: Priča o čovjeku koji je proživio dva života, a možda će i treći
Hiperlink
YANIS VAROUFAKIS: Zašto mi je zabranjen ulaz u Njemačku
„PAMTIM TO KAO DA JE BILO DANAS“: Kako se zakotrljala Top lista nadrealista
CRNOGORSKE UDRUGE: „Protivimo se nazivanju ulice po vojniku JNA poginulom na dubrovačkom ratištu“
SLAVOJ ŽIŽEK: Svet pesnika i dželata
PUCAJTE, MI I DALJE DRŽIMO ČAS: „Ja sam Dinko Gruhonjić. A vi, što biste da nas koljete, vi ste Dinko Šakić!“
STAŠA ZAJOVIĆ: „U Srbiji djeca ne znaju za Srebrenicu, ali znaju da je Mladić heroj“
DRAGO BOJIĆ O ANDREJU NIKOLAIDISU: Pisac na strani progonitelja
ANA LALIĆ POVODOM GNJUSNE HAJKE: „Vaspitana sam da se pred siledžijama ne povlačim“
• Citat dana •
“Jedino bih želio da imam onoliko da mi ne zavide, ali ne tako malo da bih u bližnjemu budio milosrđe”