Uvrede TV-om, djetetom, psom ...

Uvrede TV-om, djetetom, psom ...

ritn by: Robert Marić
17. 10. 2005.

E, pitate se kako se nekoga može uvrijediti televizorom, djetetom da ne govorimo, a o psima pogotovo.

Evo, recimo onaj moj izmišljeni uvaženi Zastupnik, koji mi je na vrh glave, gore, kat iznad mene, doslovce kat, dakle čitav. Eto, uzmimo njega. Nazove me neki dan i zamoli da mu dođem promijeniti gumicu.
- I baš je ne možete sami promijeniti? - kažem pomalo gadljivo.
A on da ne može, da on to nikad ne radi, uvijek mu je netko drugi promijeni.
- A dobro, dolazim.
Govorim Zakonitoj da idem čas skoknut gore uvaženom promijenit gumicu. Ona, da u što smo se pretvorili, pa ovi nas i doslovce jebu. Ali, eto, bar s gumicom, dakle, pošteno.

I došao ja gore i dobar dan, uvaženi, ajde, obavimo to, izvolite skinuti hlače i ostalo i da vam to promijenim i ... i nije mi jasno zašto to toliko držite i ... zar stalno držite gumicu ... i ... A on da gumica je u kupatilu na slavini i kakve hlače, kakvo držanje ...?

Aaaaa, toooo, he, he ... a ja se već pomirio da ću morati ... he, he ... i ... I ... laknulo mi. Dakle, gumica gumica, a ne gumica gumica.

Uvreda TV-om

Nekako mu promijenio gumicu, iako nikad to nisam radio, pa je sad teklo još jače, ali bar s novom gumicom, neka koja mi se našla u džepu, mislim ona gumica gumica, ali kontam, gumica je gumica. Rekao sam mu da su to normalne nuspojave za jednu slavinu i da će to s vremenom proći, čim se uhvati malo kamenca.

On mi zahvalio i da ajmo nešto popiti, da sjednem malo u udobnu fotelju koju je narod kupio i da će natočit konjak i sve tako. Ajd, može.

E, sad dolazimo do uvreda. Meni osobno je najteža uvreda TV-om, odnosno, kad vas netko pozove, pa dođete - i uključen je TV. I kako ćete pričati, kako ćete se gledati u oči, kad vam TV stalno odvlači pažnju, pa radilo se i o sapunici. Dakako, uvreda mijenja svoju težinu ovisno o sadržaju. Ako se u tom trenutku prikazuju domaći političari, uvreda je teža, a što su više rangirani, težina raste. Jeste li kad razmišljali o tome? Dakako, da niste.

Uvreda djetetom

O uvredi djetetom je prekrasno pisao Daniil Harms, ali morat ću i ja nešto natuknuti.
 
Ulazi, eto, dok mi pijemo konjak i ne razgovaramo, nego gledamo Hrvatsku danas kako grca u dugovima i ulazi u Europu Del Ponte Rosso, uvažena zastupnikovica supruga s djetetom, a za njom i psić.
- O, to ste vi! Baš sam mužu rekla da možda vi možete gumicu promij ... Je li ono ... Je li ono onaj tip što ti je dolazio da ...? - pita muža, ne skidajući pogled s TV-a. Dakle, još jedna uvreda TV-om.

Odlazi se u sobu presvući, a maloga sina stavlja barbi meni u krilo i batak, a barba onda mora kazat aaajme šta je mali sladak, ista vi, uvažena, a je, ima nešto i očevo. A di si ti meni, a, dođi kod barbe. Uffff, šta smudis, malo si kakao, je li, evo je pustilo po barbi. Bravo, mali. Sta je sad? Eto ga na. Mali je i povratio po barbi. Aaajme, sta je mali lipo povratio po meni, ma bravo, dusice slatka! 

Uvreda psom

Uvaženi bulji u TV i niti vidi niti čuje sina kako mu lijepo kaki i povraća po meni. Ja držim maloga, pokušavajući se istodobno nekako obrisati, no u tom trenu dolazi prekrasni psić, skače mi u krilo i batak i liže mi facu.

Aaaajme, uvaženi, što je krasan ovaj psić! Ma, vidi što me se uzlizao, he, he! Evo me i zapišava. Ma, bravo! Vidi ti njega, sad mi je obuhvatio nogu i opći, da tako kažem, s njom. Tko bi rekao da je tako žestok.

Uto mali sin još jednom povrati, točno meni u vrat i u majicu. He, he, vidi ti njega! Ma, jeste li ga vidili kako lijepo povraća, divota.
 
Uto ulazi uvažena, gotovo urođenim pogledom prema TV-u, uzima mi maloga iz naručja, na stolu mu mijenja pelene, ne skrećući pogled s aktualnosti, a uvaženi ni makac iz početnog položaja.

Pas mi je prešao na drugu nogu i ... Ajme, uvažena, što vam je ovaj psić žestok i ... I idem ja polako, a ono s gumicom, ako bude problema, javite se ... i ...

I nitko ništa. Izašao sam i ostavio ih da gledaju TV.

Je li vam sad možda jasno? Nije? A što vam ja mogu.