K'O NEKAD U POLA OSAM: Ako ne može bolje, slobodno ukinite Dnevnik u 19:30

Jagoda Kljaić

3. veljače 2015.

K'O NEKAD U POLA OSAM: Ako ne može bolje, slobodno ukinite Dnevnik u 19:30

Te će ga produžiti, te skratiti, zamijeniti urednike i voditelje sposobnijima i boljima, ili, najsigurnije će biti – promijeniti mu termin prikazivanja. Iako bi najbolje bilo – ukinuti ga, potpuno i kompletno, ako je već agonija na tom stupnju. Središnja informativna emisija Hrvatske radiotelevizije, nekada popularni Dnevnik, dozlaboga je loša. Samo je to jedini razlog manje gledanosti. Ne konkurencija, ona je uvijek u sistemu ponude i potražnje poželjna. Riječ je, jednostavno, o podcjenjivanju gledatelja na javnoj televiziji. Pitanje je samo da li to rade namjerno ili zbog neznanja i nesposobnosti. Uostalom, sve navike i običaji su se raspršili, pa može nestati i Dnevnik HRT-a u 19:30.

Nažalost, prvenstveno se govori o terminu početka prikazivanja, što je jako pošteno od odgovornih ljudi s HRT-a. Zato što Dnevnik više i nije središnja informativna emisija, nego autentična preslika iliti repriza svih vijesti koje smo čuli i vidjeli od prvih dopodnevnih, preko podnevnih do poslijepodnevnih, od „Dobro jutro Hrvatska“ do „Hrvatska uživo“. Često su njegov sadržaj prilozi iz mnogobrojnih političko–društveno–mozaičnih emisija emitiranih ne samo prethodnog dana, nego i otprije sedam–osam dana.

Zavisno od toga koliko urednik ima materijala da popuni minutažu Dnevnika, toliko će posegnuti za temama „ukradenim“ iz drugih emisija, bez obzira što one nemaju ama baš nikakve veze s tim danom i važnim dnevnim događajima. Pa kad se već „krade“ tema, da bar ima toliko poštovanja prema gledatelju i da ona bude nanovo obrađena i prokomentirana. Znamo kako to ide: ma bit će i ovo dobro, proći će, zanimljivo je, pitanje tko je to gledao, glavno da imamo dovoljno za minutažu...

Goran Radman
Bitan je samo termin prikazivanja (FOTO: Lupiga.Com)

Tko to misli da smo toliko glupi i da ćemo i sutradan gledati Dnevnik HRT-a ako su nam urednici večeras prikazali prilog koji smo prije šest dana vidjeli u emisiji „More“? I da ne bismo mogli mirno otići na počinak a da nas, svaku večer, već dugo i predugo, ne isprati lik i misao branitelja Glogoškoga? Kako bismo neku večer uopće preživjeli da voditelj Dnevnika nije, u naše ime, upitao novinarku: gdje se u 19 sati i 34 minute točno nalazi Branimir Glavaš. Ni Google mu ne bi u toj minuti ušao u trag, ali Dnevnik HRT-a je to morao objaviti, ta to je vijest dana, kakav bi to bio Dnevnik bez dugačkog priloga o večernjem derneku u Osijeku. O svemu tome bila bi dovoljna samo jedna rečenica – informacija. Onda bi Dnevnik bio ono što treba biti.

A kad neka djevojčica – novinarčica (ovo nema veze s godinama reporterke ili reportera) u glavnoj informativnoj emisiji nemušto pokušava izmucati ono što misli, a ni sama ne zna što zapravo misli o događaju, situaciji, osobi … zašto od gledatelja očekivati da nju slušaju i gledaju i sljedeću večer. Pa, to bi već bilo perverzno, i od onih najodanijih Dnevniku HRT-a. Njima u mislima lebdi pitanje: čija li je ta mala kad je, kao takav novinarski amater, dospjela u Dnevnik.

Od sadašnjih voditelja Dnevnika najprije treba zamijeniti – voditeljicu (imena nisu bitna, riječ je o programu, sadržaju i identitetu Dnevnika HRT-a), zato što ne zna govoriti. Vođenje Dnevnika nije solo pjevanje, pa, kome se sviđa, a kome ne. Voditeljica ne zna izgovoriti rečenicu od početka do kraja, ne razumije da su prva i zadnja riječ u rečenici jednako važne i ne smiju se „progutati“, izbiflati, utišati. I mora se osjetiti kad rečenica prestaje, a druga počinje, ne smiju se tri riječi „zapjevati“ i od njih napraviti jedna nerazumljiva. Jasno je da je to škola CNN-a, ali, postoji razlika između engleskoga i hrvatskoga jezika. Dakle, najprije na govorne vježbe, a onda na vođenje Dnevnika (što ne znači da voditeljica nije dobra urednica). Čak je i često zamuckivanje jednog od voditelja prirodnije i simpatičnije, jer su mu riječi jasne i razgovijetne. A treći? Najbolji u izričaju, ali, kako mu oprostiti: gdje je u ovom trenutku Branimir Glavaš.

HRT
Sve navike i običaji su se raspršili, pa može nestati i Dnevnik HRT-a (FOTO: Lupiga.Com)

O neinventivnosti voditelja najbolje svjedoče prve izgovorene riječi: sad je 19 i 30, počinje Dnevnik – hvala, čim to čujem, dođe mi neka muka – pa zar uistinu mislite da je to potrebno reći gledateljima, ne možete li smisliti neki inteligentniji sklop riječi.

Najbolji i najprofesionalniju u središnjem Dnevniku HRT-a su – meteorolozi. Da na Prisavlju razmisle: Zorana Vakulu ili Dragoslava Dragojlovića za voditelje i urednike Dnevnika! Najozbiljnije! Prvi bi sigurno pronašao prave, izvorne, nove teme i sadržaje za informativnu emisiju, a drugi bi nas svojim sigurnim i autoritativnim glasom i pojavom lako uvjerio da je sve baš tako kako on kaže.

Izvan teme: neka nikome ne padne na pamet da za voditeljicu Dnevnika angažira urednicu emisije „Na 8. katu“, koja je postala nova Hloverka. Ozbiljan gledatelj teško će joj oprostiti lascivnost u emisiji u kojoj je njen gost bio ugledni književnik Miro Gavran, odnosno dijalog prepun aluzija na „muškog pušača i nepušača“. Rastužuje što je Miro Gavran u tome sudjelovao.

Sve navike i običaji su se raspršili, pa može nestati i Dnevnik HRT-a u 19:30. Najavljeno friziranje, u okolnostima dnevne politike i s izgovorom na konkurenciju, bez istovremenog priznavanja nedostataka, grešaka, neinventivnosti, nesposobnosti, bezidejnosti … vjerojatno će donijeti potpuni gubitak identiteta te emisije. Svejedno, jer, nikad više: ljudi, razlaz, počinje Dnevnik.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com