Na što sve bolest neće natjerati poštena i nervozna čovjeka …

Ivor Car

27. 02. 2005.

Na što sve bolest neće natjerati poštena i nervozna čovjeka …

Prikovan za krevet boleščurinom zvanom gripa, sa svim njenim udarnim činiteljima kao što su temperatura 39,5, grlobolja, glavobolja, opća slabost i nervoza uzrokovana dvodnevnim neizlaskom, nije mi preostalo ništa drugo nego nervozno prebacivati domaće televizijske programe … kadli na jednom od njih Hrvatski Idol … a imaš što i vidjet' ... Dobiti licencu za jednu od najpopularnijih svjetskih show emisija sigurno ne znači postaviti bezličan žiri koji nema petlje. Ako je prvi Hrvatski Idol bio
Vera, deo četvrti

Marchelo de Facto

22. 02. 2005.

Vera, deo četvrti

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Drugi deo "Vere" na ovom linku! Treći deo "Vere" na ovom linku!  Priča o prosečnom današnjem političaru Bio jed ... "Ma, znam ja tvoju priču, ne moraš ništa da mi pričaš!" - prekinu mu starac tok misli. "Grdno se ti tu varaš. Znam te ja. Slušao sam. I čitao. Ti misliš, prost narod ne zna ništa? Imao si finu porodicu, akademski građani, kao i njihovi roditelji, to vam je kao neka tradicija da budete gospoda. Glatko si završio studije i bio
Dnevnik jednog autostopera

maja

07. 02. 2005.

Dnevnik jednog autostopera

Sećam se da je bio april. Godina je počinjala na 2000. Više nije ni bitno. Sećam se da je duvao užasan vetar. Onaj tipičan za Dunav i rana jutra. Znam da je bila nedelja i da je iza mene ostala noć bez ijednog trenutka sna koju sam preležala u krevetu pokušavajući da prljave uspomene pretvorim jednostavnim procesom are you sure you want to delete this memory? u zaboravljene uspomene.  Kursor u mojoj glavi odleteo je na drugi folder smatrajući ga prioritetnijim.  Ustala sam iz kreveta
Kurvinska haljina

Andrija

04. 02. 2005.

Kurvinska haljina

Sve je počelo sa šivaćim strojem. Kada sam došao, stajao je nasred sobe, neposredno ispred televizora, miran kao ikona i naizgled sasvim nedužan. Nisam ga mislio spominjati, jer njegovo prisustvo nije bilo neobično. Znao sam da voli šivati i taj stroj je inače stajao pod stolom, a osim toga prisustvo bilo čega u toj sobi ne bi bilo neobično. Malo smo se ljubili i razgovarali i nisam o njemu razmišljao, no nikako nisam mogao spriječiti da mi ulazi u vidno polje i izaziva moju pažnju. On me
Kako sam postao 'kul'

Ivan Kegelj

27. 01. 2005.

Kako sam postao 'kul'

Prije ili kasnije,sve što je nejasnopostane jasnije. U Zagreb sam se vratio sa Suncem u džepu, dva dana nakon nove godine, s velikim planovima i još većim očekivanjima, hranjenim ludom fikcijom da brojka 2005 mora donijeti nešto novo, spektakularno i neviđeno. Ali četiri podstanarska zida dočekala su me minutom šutnje, soba se držala hladno kao kurva, paučina u kutovima se udebljala žderući prašinu, meso vremena. I već bacivši prvi pogled s vrata pomislio sam da je sve propalo, da će život
Kako sići s konja na magarca i ostati živ

Mušica tusta

26. 01. 2005.

Kako sići s konja na magarca i ostati živ

Mi Ljudi smo stvarno neobična bića. Gotovo čudesni u svojim sposobnostima prilagođavanja, koje su nas i dovele do sada i ovdje, kada trebamo sići s konja na magarca, u tren razvijemo čir od uzrujavanja. Jest da su konji lijepe i plemenite životinje, visoke, brzo jašu, griva i rep im se grandiozno vijore na vjetru, a još da su nam kaubojski šeširi, svi bi si bili kao John Wayne u ponajboljim danima. S druge strane, magarci su mali, pomalo komični, ne razvijaju znatnu brzinu i nisu skloni uvijek
Iz arhive: Tepanje (prigodna kolumna)

Edo Maajka

17. 01. 2005.

Iz arhive: Tepanje (prigodna kolumna)

Svako ljudsko biće voli kad da mu se tepa, bilo žensko ili muško kad čuješ tu čudno mehko-izgovorenu riječ nekako se rastopiš. Većinu prijatelja nisam nikad čuo kako tepaju pa sam zato popizdio i upitao njihove djevojke da li i na koji način oni to čine. Kad njihove djevojke pitaš o tome u njihovom prisustvu, djevojkama je neugodno odgovoriti valjda zato jer misle da će ga osramotit. Onda ona kaže: "Pa tepa mi on tu i tamo," nasmije se i pogleda svog dečka pa pogleda mene kao da mi hoće reći:
Simfonija jednog ludila

maja

10. 01. 2005.

Simfonija jednog ludila

Bio je peti dan posle Nove godine. Sedela sam u svojoj sobi i po ko zna koji put preslušavala Off he goes i zahvaljivala savremenoj tehnologiji koja je na moju muzičku spravu ugradila magičnu opciju repeat. Sumirala sam, oduzimala, pa ponovo dodavala i na kraju shvatila da više i ne znam čemu sve to vodi. Milion puta prežvakane misli letele su po mojoj glavi, a rešenje se nije pojavljivalo. Od napada turobnog samosažaljenja spasio me mobilni na čijem displeju sam ugledala 1 message
Martin u oblacima

Gollum

07. 01. 2005.

Martin u oblacima

- Što se šminkaš? Ne bi da imaš glavu ko Edo Maajka. - Da sam htjela nekoga tko će trčat za mnom kroz kuću i gnjavit me kupila bih ljubimca. - Znači sad sam i dosadan. U ovoj kući mora netko pričat kad ti ništa ne govoriš. Zašto među nama nema seksa? - Jesam te neki dan uhvatila za bradavicu i izbacio si me iz kreveta. - To je zato što si me šakom zvekla kad sam te uhvatio za guzicu. - To je bio refleks. - Serem ti se na reflekse. A gdje su ti refleksi kad te danima nema, kad sjediš,