Prije par dana bio sam u etnološkom muzeju u Berlinu. Često odem do tamo jer je stvarno fascinantno što su sve Nijemci skupili u prethodnih 130 godina koliko postoji taj muzej. Elem, baš taj dan kad sam ja bio bila je i neka plesna grupa koja je izvodila plesove s Maršalovog otočja u Juznom Pacifiku. Uglavnom su to bili Nijemci, ali i jedna žena sa Maršalovog otočja koja živi već desetak godina u Berlinu.
To me nagnalo da još jednom pogledam berlinski bilten o sastavu stanovništva u ovom četveromilijunskom gradu. I ne lezi vraže nema ni spomena o Maršalovom otočju. Dakle tu ženu nisu unijeli u statistiku. Znači da je i cifra od 152 nacije koje žive u Berlinu, kako piše u biltenu, netočna. Mora da ih je jos više.
Ovdje imamo samo iz moga kruga poznanika jednog Iranca i jednu Finkinju koji su već više godina u braku (oni kažu, šta hoćete pa samo nas jedna zemlja djeli). Tu je i najveći islandski egzil u Europi, ima ih 130.
Najvise je u Berlinu Turaka (Berlin je treći turski grad iza Istanbula i Ankare), negdje oko 200.000, zatim slijede ljudi sa područja bivše Jugoslavije (Srba 14 000, Hrvata 12 000, BiH državljana 8 000, Makedonaca 4 000, Albanaca 4 000, Slovenaca 1 000), treći su Poljaci, četvrti Vijetnamci, peti Rusi, šesti Italijani.
Jednom sam izašao sa svojim radnim kolegama: Irancem ,koji je komunista pa je pobjegao iz Irana, dvojicom sa Šri Lanke (jedan je bio katolik, a drugi tamil-hindu), jedan je bio iz Nigerije (krščanin) i jedan iz Gane (musliman). I bilo nam je super, dakle nije to bio samo taj susret pa da nekako izdržimo, nego smo mi i radili zajedno, dan za danom.
Ali, najviše me je iznenadila jedna kolegica sa faksa koja je iz Quita u Ekvadoru. Ne znam, možda je to do mene i mog relativnog nepoznavanja centralne Amerike ali ja bas ne kužim ko tamo kome jaši za vratom i ko je tamo agresor, a ko žrtva. Salvador, Ekvador, Nikaragva, Honduras, Kostarika. Ej, a ona sve zna o našim prostorima, pitala me je kad će Crna Gora postati nezavisna, šta ja mislim hoće li Vojvodina ostati u Jugoslaviji. Dakle da završim Evisovim stihom: Ej Muslimani što vas ima selam vam svima, hvaljen Isus Šokadijo, pomoz bog Srbadijo.