A GDJE JE VODA: Sjećaš li se Sarajeva?

Đorđe Krajišnik

7. listopada 2017.

A GDJE JE VODA: Sjećaš li se Sarajeva?

Komentar Đorđa Krajišnika o neprestanim redukcijama vode u Sarajevu u cijelosti prenosimo iz Oslobođenja.

I tako, dok svijet nezadrživo srlja u progres i mi za njim, bome, jurimo bar četrdeset na sat. Još malo, kažu upućeni, još godina, dvije, tri..., i Sarajevo će imati vode svaki dan. Za to vrijeme treba se malo pritrpjeti. Pa jel, nije to najgore što se može desiti. A i pravo da se kaže, Sarajevo je prvo u Evropi imalo tramvaj, i nema potrebe da sad pravimo paniku zbog redukcija. 

Dokazani smo kao Jeruzalem, što će reći da smo ipak u svojevrsnoj pustinji (dobro, imamo i raznih vjerskih objekata u ponudi). Stoga odsustvo vode treba shvatiti kao ono što je u ovdašnjem duhu i običajstvu, a o tome ne treba trošiti riječi. Tek ćevapi, i čuveni sarajevski pop-rok. Ma hajde, molim vas. Ima doduše i ono, da čovjek, dok je živ, može bez svega i svašta istrpi. Pa nema šta da se brinemo. 

Svakako su oni onamo nekidan rekli da je Sarajevo ljepše danas tristo puta nego je bilo u onaj mrski Titov nevakat. I treba, vala, promijeniti ime Titovoj ulici. Čini mi se da će namah progres propuhat Sarajevom, uprkos Bašeskijinom tumačenju da u ovom gradu nema razboritosti zbogradi kotlina i nedostatka vjetrova. Srećom, novi vjetrovi u Sarajevu uveliko pušu. Sve udaraju o imena sportskih dvorana i škola.

Ipak, treba biti spokojan. Dobro je sve ovo. Eno u Španiji, ne znaš šta noć nosi, hoće li se pocijepat k’o Jugoslavija, neće li. Hoće li se ponovo na barikadama vikati: No pasaran. Moguće je i kakve dobrovoljačke brigade da se počnu osnivati, neki novi nadrealisti da izrastu iz toga. Niko ne zna zamršene puteve dunjaluka. Nešto mi u uho viče: u Španiji je počelo i ‘36. Taman su i izbori u Njemačkoj tih godina bili sličnog ishoda kao danas. 

Voda
"Gdje da se u takvim okolnostima misli o vodi" (FOTO: Lupiga.Com)

A ovdje se diže nekakva dreka oko vodurine. Ko je uostalom vidio da se kupa svaku noć, koža se tanji, bolan. Sve strepi kako će Kim Jong Un dočekati sljedeće jutro, koje će dugme pritisnuti. Gdje da se u takvim okolnostima misli o vodi. Da ne pričam o Trumpovom twitovanju i velikoj Miletovoj dilemi, takoreći rubikovoj kocki svijeh Srbalja, zvanoj referendum.

Kako god, mislim da nas, kao rođene optimiste, ne smije to malo problema koji nas okružuju obeshrabriti. Treba njegovati optimizam i polet i kad sve gori. Evo kako je Sindikat komunalne privrede Kantona Sarajevo odlučio da, dok se u Sarajevu čeka veliki vodeni prasak, obraduje svoje zaposlenike putovanjem na Komunalijadu u Crnu Goru. Tamo će naši predstavnici, saznajemo iz pouzdanih izvora, demonstrirati svoja znanja i vještine u redukciji i navodnjavanju temelja zgrada. 

Možda bi to mogao biti recept za spas i ozdravljenje. Recimo, pošalje se neka opštinska delegacija u Zagreb ili Vukovar da se vidi kako se to brzo i efikasno uklanjaju nepodobna imena i slova sa institucija i ulica. Pa malo u Beograd da se vidi kako teku procesi rehabilitacija, zlu ne trebalo. Da se baš uvijek ne čeka na to da neki vjetar sam od sebe jače zapuše. Treba, jel, vjetar malo pogurati, pripomoći mu. Uhvatiti korak sa svijetom, sa trendovima. Jer kad se vjetru pomogne, što bi rekao jedan naš pjesnik, samo se dobru čovjek može nadati. Sjetite se samo kako je uzrat puhalo, suvi procvat demokratije i lahor mira.

Bila je dok je ono pucalo aktuelna ona pjesma što su je Avdo Sidran, Kemo i drugi pjevali pred Fisom, ono Sarajeva će biti, sve drugo će proći. I sad ja nešto dumam, gdje je to, da prostiš, Sarajevo? Otišlo li je, šta li je, ili tek odnekud dolazi?

Lupiga.Com via Oslobođenje

Naslovna fotografija: Wikipedia/BiHVolim