Režija: Kristina Grozeva, Petar Valchanov

UROK: Smijeh iz očaja i prihvaćanje apsurda pljačkaškog sistema

UROK: Smijeh iz očaja i prihvaćanje apsurda pljačkaškog sistema

Marko Stojiljković

05. 05. 2015.

ocjena:
godina: 2014.
trajanje: 105 minuta
uloge: Margita Gosheva, Ivan Barnev, Ivan Savov, Stefan Denolyubov, Ivanka Bratoeva
žanr: drama
scenario:  Kristina Grozeva, Petar Valchanov
režija: Kristina Grozeva, Petar Valchanov
U prvih nekoliko scena naša junakinja Nade (Gosheva) deluje kao da joj ide relativno dobro u životu: radi u školi kao nastavnica engleskog, tezgari pomalo sa strane sa prevodima, ima kuću, muža i kćerkicu. Tipična bugarska i balkanska srednja klasa. Nade čak ima vremena, ponosa i volje da se bavi moralnim pitanjima i da uči decu važnim životnim lekcijama: rešena je da pronađe i uhvati malog lopova koji krade po razredu i da ga nauči pameti. Kako film odmiče, postaje sve jasnije da je ona zrela za lekciju, a sa njom i svi mi. Njeni problemi počinju sa mužem Mladenom (Barnev), očito nezaposlenim, te stoga depresivnim i melanholično pijanim čovekom koji je opsednut svojim hobijem, sizifovim poslom popravljanja krntije od kampera. Njega to toliko okupira da čak i kćerkicu uspavljuje bajkama o kamperu.
UROK: Smijeh iz očaja i prihvaćanje apsurda pljačkaškog sistema

Problem je u tome što je on novac namenjen za ratu kredita za kuću potrošio na delove za svoj projekat, pa se celoj familiji “smeši” deložacija.

Ispostavlja se da ni tezgarenje sa prevodima nije unosno kao što se isprva čini. U pitanju je klasična balkanska priča: te “sutra će”, te “javi se neki dan od srede”, te “evo sad smo sklopili veliki posao”, te “ti si mi prva na listi”, a firma je očito viđena da bankrotira pre Nade. Ni njen bogati otac (Savov) nije naročito od koristi, iako je načelno spreman da pomogne, ali pod uslovom da Nade prihvati njegovu novu, primetno mlađu i izrazito plitku ženu, što ona nije spremna učiniti ni za živu glavu. Prosto, njen karakter je takav, “krepat, ne molat”, što bi se reklo u Primorju.

Zato u priču dolazi kamatar (Denolyubov), a znamo kako to izgleda. Isprva se čini kao fleksibilni, poslovni tip, “ljudi smo, dogovorićemo se”, ali jasno je da je on tu da naplati sve skrivene troškove i sve kamate na kamate i možda još poneku uslugu pride. Rekoh već, nema velike razlike na celom Balkanu i šire. Nepripremljen čovek je žrtva lukavih ljudi i još lukavijeg, bezličnog, krutog i nemilosrdnog sistema. Naravno, nisu Nade, i naročito Mladen, tu potpuno nevine žrtve, oni snose deo odgovornosti za svoje postupke i procene.

Prvo što upada u oči u filmu je naturalistički postupak na tragu braće Dardenne. Upadljiva je sličnost sa Rosettom (1999.) i prošlogodišnjim Deux jours, une nuit, filmom koji se našao na mojoj listi najboljih ostvarenja godine. Nema muzike i dodatne distrakcije, mi samo iz neposredne blizine pratimo naše junakinje kako se koprcaju u vrtlogu života. Razlike sa Dardennovima se možda čine kao sitne, ali su u takvoj postavci još upadljivije i zapravo se svode na razlike između nešto uređenije “Stare Evrope” na zapadu i siromašnijeg i anarhičnijeg istoka kontinenta. Naprosto, kada sistem “radi”, za one koji propadnu kroz “rupu” smatramo da su doživeli ličnu, eventualno klasnu tragediju i borba sa zmajevima ima smisla. Iako je pobeda neostvariva, junak će osvojiti drugu i važniju na drugom frontu. Kada je sistem otvoreno ciničan i pljačkaški nastrojen, jedino što možemo je da prigrlimo njegov apsurd, da mu se smejemo i da odgovorimo istom merom.

To je razlika između Sandre iz Deux jours, une nuit i Nade i to je suština razlike između belgijskog i bugarskog filma. Ono što će zapadni kritičari prevideti u svom legitimnom fokusu na ljudsku tragediju i tešku borbu jedne žene za goli život i za osnovne principe ljudskosti je pozamašna doza humora, apsurda, čak detinjastosti kojoj očajan čovek pribegava. A "Urok" upravo toga ima u izobilju, kao i drame. Margita Gosheva u glavnoj ulozi nam sve te različite emocije prenosi iskreno i bez zadrške, dok joj ostatak glumačke postave sastavljen što od profesionalaca, što od naturščika sjajno sekundira.


Nepotreban pod-zaplet (FOTO: screenshot)

Naravno, "Urok" ima i svoje mane. U principu, u pitanju je klasična poučna priča sa lokalnim koloritom, znači, nešto standardno i već ispričano. U tom smislu, s vremena na vreme ima artificijelnosti, razduživanja, cimanja i navlačenja, za šta su upotrebljeni standardni trikovi. Čak je i celi pod-zaplet sa lovom na lopova u školi u neku ruku i višak, jer služi toliko da nas uputi u Nadin karakter, što je moguće izvesti i uopšte kroz film i da nam uvali jednu očekivanu metaforu o životnim lekcijama. Opet, autori Gozeva-Valchanov, debitanti u formatu celovečernjeg filma, i u tim segmentima uspevaju da pronađu rešenje i da makar stvore osećaj napetosti kakve se ne bi postideli ni žanrovski drugačiji filmovi poput trilera. Zaista osećamo da je Nade u vodi do grla, da sat otkucava i da se ulozi stalno povećavaju. Sekvenca od pokvarenog auta, preko obračunske greške u banci do prebiranja po fontani je zaista maestralna.

"Urok" je trenutno na globalnoj festivalskoj turneji gde skuplja nagrade i dobre kritike, kao i dobar odaziv publike. Očito je pravo vreme za filmove sa socijalnom tematikom. Ostaje nam da se pitamo jesmo li naučili svoju lekciju ili se držimo onoga “pa neće valjda mene”.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot