Shoa - Holokaust

Riječni rak

01. 01. 2002.

Riječ Holokaust inače dolazi iz grčkog poganskog rituala, gdje označava postupak spaljivanja žrtve pojedinom bogu. Nakon Drugoga svjetskog rata tako je nazvan pokušaj istrjebljenja Židova u dijelovima Europe pod nacističkom Njemačkom.


Kako to objašnjava Julija Koš u knjizi “Alef bet židovstva”, Holokaust nije nastao preko noći. Prethodio mu je antisemitizam, koji je, na žalost i sramotu "Starog kontinenta", neodvojiv dio europske povijesti.
Stara dama - Europa nije uspjela odgojiti narod koji nije imao duže ili kraće periode antisemitskog ludila. Svoj izopačeni korijen antisemitizam vuče iz ideje o židovskoj krivnji za smrt Isusa Krista.



Vrli Novi vijek donio je rasnu mržnju, temeljenu na ideji da su narodi indoeuropskog podrijetla plemenitoga, a ostali neplemenitoga soja - nevrijedni ili manje vrijedni života. Ta bolesna ideja javila se već u 18. i 19. stoljeću, a svoju kulminaciju dosegla je u razdoblju dok je harao jedan od najpoganijih zločinaca od kad je svijeta i vijeka. Dakako, radi se o Adolfu Hitleru.



Njegov izopačeni um ispisao je najtragičnije poglavlje židovske povijesti, hebrejski nazvano Šoa (Velika nesreća, Veliko stradanje).
Hitlerov nacional-socijalizam slavenske narode vidio je kao  buduće robove germanskih gospodara, dok je Židovima i Romima namijenio drugačiju sudbinu - potpuno istrebljenje. Načelo rasnoga antisemitizma zakonski je razrađeno 1938. godine u Njemačkoj.




Rasnim zakonima Židovima su oduzeta ljudska prava. Morali su biti obilježeni žutom Davidovom zvijezdom, konfiscirana im je imovina i gaženo dostojanstvo.   
U godinama Drugog svjetskog rata ulogu spasonosne oaze u kontinentalnom dijelu Europe za mali broj Židova odigrala je neutralna Švicarska.



1941. godine Hitler započinje s provođenjem takozvano "Konačnog rješenja židovskog pitanja". Milijuni Židova završili su koncentracijskim logorima, gdje su bez milosti likvidirani. Samo iz Varšave u logore je odvedeno i ubijeno 400 tisuća Židova.
Svjedočanstva preživjelih šokirala su svijet. U logoru je umrla i Ana Frank, čiji dnevnik je svjedočio o strahotama logora Auschwitz - Birkenau.



U provođenju suludog plana nacistima su u osvojenim zemljama pomagale kvislinške državne tvorevine. Tako je bilo i u Hrvatskoj. Ustaška NDH-a sudjelovala je u Hitlerovim zamislima. Najveći broj ljudi ubijen je u ustaškom logoru Jasenovac.



Nekoliko stotina ljudi u Hrvatskoj je spašeno uz pomoć crkvenih vlasti i ureda za useljenje nekoliko zemalja, te dobrotom i hrabrošću  Hrvata koji su unatoč rasnim zakonima spašavali Židove od progona. Među njima našao se i kasnije ubijeni kardinal Alojzije Stepinac.






Kraj rata označio je  kraj patnji progonjenih Židova. Nedugo zatim formiran je Izrael, zemlja koju su nakon rata naselili preživjeli europski Židovi.